Foto: Shutterstock
Monsinjor Alfred Xuereb pojašnjava neke detalje ostavke Pape Benedikta XVI. i komentira njegovih pet godina provedenih u mirovini.
„Prije nego se Papa Franjo obratio cijelom svijetu, pojavivši se na balkonu bazilike Svetog Petra, htio je nazvati Papu Benedikta da ga pozdravi,“ rekao je Monsinjor Alfred Xuereb za Vatikanski radio. Xuereb je počevši od 2007. godine, pet i pol godina obnašao dužnost drugog privatnog tajnika Pape Benedikta XVI.
„Junački čin ljubavi prema Crkvi“
„Bili smo u dnevnom boravku, gdje je telefon uvijek stišan, pa nismo čuli poziv. To objašnjava zašto je Papi Franji trebalo neko vrijeme za izlazak. Nakon toga, ponovo su nas nazvali tijekom večere, da bi nas pitali gdje smo bili… Pred televizorom… Rečeno nam je da će Papa Franjo ponovo nazvati nakon večere i tako je i bilo. Odnio sam telefon Benediktu, i čuo ga kako govori, „Svetosti, od ovoga Vam trenutka obećajem svoju potpunu poslušnost i molitvu.“ Te trenutke nikad neću zaboraviti,“ kaže Monsinjor Xuereb.
Xuereb, koji trenutno obnaša dužnost generalnog tajnika Tajništva za gospodarstvo, naglašava da je odluka o ostavci Benedikta XVI. junački čin ljubavi prema Crkvi – gesta, čija se veličina sve više shvaća. 11. veljače bila je peta obljetnica njegove ostavke: danas, Papa Ratzinger živi u malom vatikanskom samostanu Mater Ecclesiae. Intervju sa Xuerebom objavile su Vatikanske novosti u Italiji, nakon objavljivanja Benediktovog pisma poslanog talijanskim novinama Il Corriere della Sera. Devedesetogodišnji Papa emeritus izražava svoju zahvalnost vjernicima zabrinutim za njegovo zdravlje, „na ovoj posljednjoj postaji na putu“ i hodočašću kući. Te godine službe i molitve njegov su najveći dar Crkvi, rekao je sam Benedikt XVI. „Odluku o umirovljenju donio je upravo zato da se može pripremiti za konačni susret s Gospodinom; u međuvremenu živi u dubokoj duhovnosti; nudeći molitve i svoje krhko srce za Papu i Crkvu.
U godini tijekom koje je bio tajnik Pape Franje, Monsinjor Xuereb svjedočio je obostranoj zahvalnosti koju papa Franjo i papa emeritus osjećaju jedan prema drugome: „Papa Franjo odmah je to dobro rekao: ‘Čast nam je imati našeg ‘djeda’ u kući.’ Dakle, imamo živuću povijesnu uspomenu kojoj se možemo obratiti. Siguran sam da Papa Franjo to radi. Naravno, o tome govore i njihove geste.“
„Plakao sam cijelo vrijeme, također i za vrijeme ručka; shvatio je da sam duboko ganut, a ja sam ga upitao…“
„Imam brojne uspomene na Papu Benedikta, i ne želim ih zaboraviti. Koji su trenuci najznačajniji? Naravno, oni vezani s njegovom ostavkom. Sjećam se jako dobro 5. veljače 2013. godine, kad me Papa Benedikt pozvao u svoju radnu sobu i najavio mi odluku o ostavci. Mislio sam zamoliti ga da još malo razmisli o tomu, ali sam se gotovo odmah zaustavio jer sam bio siguran da je dugo molio i razmišljao o tome. Ne samo to, nego sam se točno u tom trenutku sjetio jednog detalja. Tijekom dosta dugog vremenskog perioda, u sakristiji prije služenja mise u svojoj osobnoj kapeli, dugo bi ostajao u molitvi, te bi unatoč zvonjavi koja označava početak svete mise ostajao pred raspelom u sakristiji. Bio sam uvjeren da moli za nešto iznimno važno. 5. veljače, kad je Papa Benedikt podijelio svoju odluku sa mnom, pomislio sam: ‘sigurno je molio za to’!“
Naravno, emotivan je trenutak bio i kad je javno obznanio svoju ostavku tijekom Konzistorija 11. veljače. „Plakao sam cijelo vrijeme, također i za vrijeme ručka; on je shvatio da sam duboko ganut, a ja sam ga upitao: ‘Sveti Oče, jeste li mirni, spokojni?’ Čvrsto je odgovorio, ‘Da’, zato jer je već razmišljao o tomu u meditaciji i molitvi. Bio je miran upravo zato jer je bio siguran da je dobro odvagnuo stvar u miru i prema Božjoj volji!“
„Ići ćeš s novim Papom…“
Stigao je trenutak kad je Monsinjor Xuereb rekao zbogom Papi Benediktu, te uz njegov blagoslov postao tajnikom Pape Franje: „Taj je oproštaj bio jako snažan trenutak za mene jer mi je ponavljao, ‘Ići ćeš s novim Papom.’ Kad je Papa Franjo izabran, napisao mu je pismo ponovivši svoju voljnost da me stavi na raspolaganje ako ću biti potreban. Stigao je dan kada sam napustio Castel Gandolfo i pošao s Papom Franjom – iz Državnog su mi tajništva javili: ‘Požuri, pakiraj torbe, jer je to osobno zatražio Papa Franjo!’ Ušao sam u radnu sobu Pape Benedikta da mu kažem novosti i plačući zatražio njegov blagoslov. Smireno je ustao; ja sam kleknuo, blagoslovio me i tako me otpustio.“
Monsinjor Xuereb prisjeća se i susreta s Benediktom XVI. prošloga listopada: „Pozvao me na moj rođendan, da služimo svetu misu i nakon toga zajedno doručkujemo. Bio je jako bistrog uma, pitao me mnogo toga… Rekao mi je da je jako sretan što me opet vidi. Također se jako dobro sjećao detalja vezanih s mojom obitelji, majkom, čak i njenim mačkama! Naravno, fizički je vrlo slab. Ima skoro 91 godinu, ali je unatoč tome u boljem stanju od moje majke koja ima ‘samo’ 82 godine.“
Kakve su bile reakcije, tijekom zadnjih pet godina, na iznenađujuću odluku Benedikta XVI.?
„Bila je to velikodušna gesta. Shvatio je, posebno na letu do Mexica, da više ne može na dugačka putovanja. Bližio se Dan mladih u Brazilu, i shvatio je da mu je sve to postalo prenaporno. Bio je to, po mom mišljenju, junački čin, jer je prvo mislio na Crkvu, svoju ljubav prema Crkvi, koja je mnogo veća, nego o sebi samom, svojem egu. Nije mu bilo bitno što će neki ljudi i društveni krugovi govoriti o njemu – možda i to da nije imao hrabrosti nastaviti…Uvijek je ostao smiren, shvativši da je Bog to tražio od njega, ljubeći Crkvu više nego samog sebe.“
Izvor: Aleteia
Prevela: Vedrana Prka
