Bacite pogled u svoju obiteljsku povijest. Iznenadit ćete se kad vidite do čega vas može dovesti Povijest svake obitelji je posebna priča. Osvrnite se na svoje obiteljsko stablo i otkrijte kakvo je vaše obiteljsko duhovno nasljeđe kojeg ste dio i upoznajte s njim svoju djecu…

Foto: Shutterstock

Otkrijte svoje duhovno nasljeđe

Imam tetku koja voli genealogiju. Ona je onaj tip rođaka koji na obiteljskim okupljanjima pokazuje i dijeli različite brošure ili dodaje albume pune starih fotografija za stolom u vrijeme jela, označene određenim imenima i nadnevcima. Zamislite njezino zadovoljstvo kad je, kopajući po obiteljskoj ostavštini i ostatcima obiteljske povijesti, naišla na pohabanu Bibliju koju je vjerojatno koristio neki naš predak sredinom 1820-ih.

Ispalo je da je ta Biblija pripadala mojoj prapraprabaki. A na njezinim je stranicama taj matrijarh naše obitelji rukom ispisivao imena svoje djece i ostalih članova obitelji za koje je posebice molio.

Kad je moj prapradjed prihvatio Isusa, moji muški preci su prestali umirati vrlo rano

Na temelju takvih zapisa (kao i mnogih drugih) moja je tetka zaključila da su od početka do sredine 1800-ih mnoge žene s mojega obiteljskog stabla bile žene vjere. A što je s muškarcima? Oni su pomalo zakazali. Zanimljivo (ili posljedično?), većina mojih muških predaka u tom vremenu umrla je vrlo rano – u tridesetima, četrdesetima – puno prije prosjeka.

Međutim zapisi također otkrivaju promjenu u mojoj obitelji nakon što je moj prapradjed prihvatio Isusa Krista. Otad su muškarci živjeli duže. Te činjenice same po sebi nisu dovoljne da se dokaže izravna povezanost toga dvojega, ali jasna nit može se pronaći u pisanoj povijesti, koja pokazuje nazočnost povećana zanimanja za duhovnost u njihovim životima, a dokazuje i njihovo aktivno sudjelovanje i angažirano vodstvo u crkvenim zajednicama i obiteljima kao muževa i očeva.

Kad je moj prapradjed molio za svoju obitelj, on je također molio za mene i za moju obitelj

Svoju sam prabaku poznavao. Njezin muž (moj pradjed) bio je vjernik. Također sam poznavao svojeg djeda i svojeg oca, dakako. I znam da su se ozbiljno i savjesno odnosili prema svojem poslu, prema svojem obrazovanju, prema Crkvi i prema Bogu. Stoga, dok duhovno nasljeđe moje obitelji seže unatrag gotovo dvjesto godina, znam da traje već četiri naraštaja, jer imam sjećanja i izvore koji to potvrđuju.

To čini moju djecu najmanje šestim naraštajem vjernika u mojoj obitelji. Razmislite o tome. Šest naraštaja. To je više od sto godina duhovnog utjecaja.

Kad je moj prapradjed molio za svoju obitelj, on je također molio za mene i za moju obitelj. Kad je moj pradjed hvalio i slavio Boga za blagoslove koje je dobio u životu, on je predavao hvalu u baštinu svima nama koji ćemo slijediti njegove korake. Kad nas je moj djed, službujući đakon, dočekivao u svojem domu na ručku svake nedjelje, riječi mudrosti koje sam upio za tih popodnevnih razgovora po meni su doprle i do moje djece. A kad je moj otac pokazivao primjer kršćanske dosljednosti i radne etike u našem domu, on nije samo poticao one koji su odrastali oko njega i učili iz njegova iskustva. On je također ulagao i u svoje unuke – moju djecu – i sve one koji će ih jednom slijediti.

Eto do čega može dovesti pogled u obiteljsku povijest

Taj sam dio poruke htio podijeliti sa svojom djecom onoga prvog zajedničkog vikenda, kad smo počeli razgovarati o započinjanju i slijeđenju novoga duhovnog plana za našu obitelj. Rekao sam im da će početak tog putovanja biti težak. Oni su već baštinili vjeru od svojih predaka u izravnoj liniji dužoj od sto godina.

Sviđala mi se je pomisao na to. Stvarnost toga. Pomislite kakvu perspektivu može ta činjenica ostvariti u dječjem umu i srcu. Djeca se – čak i više nego odrasli – oslanjaju u svojem svakodnevnom životu na relativno uzak referentni okvir. Osim u vremenima kad požele da Božić stigne što prije ili sanjaju o tome da postanu slavni nogometaši, uglavnom su usmjerena na sadašnjost ili na ono što dolazi sutra. Obično to nije dalekosežna vizija ili pogled u daleku budućnost. Ali ja sam htio da moja djeca sebe vide kao dio nečega puno većega od njih samih. Sto puta većega. Htio sam im pokazati da ih je njihov Bog, koji pripravlja njihove živote za vječnost, također predivno smjestio na zemlji i izravan stogodišnji kontinuum duhovnog blagoslova. I ne samo to. Htio sam da oni prihvate to nasljeđe s osjećajem zahvalnosti koji on zaslužuje te da shvate da nema svaka obitelj takvu kršćansku baštinu kojom bi se dičila.

Eto do čega može dovesti pogled u obiteljsku povijest.

Ulomak iz knjige „Vjeruju li vaša djeca?” autora Terencea Chatmona. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.