Foto: Shutterstock
Dar Duha Svetoga
U tebi postoji čežnja za Isusom koja te vodi euharistijskom klanjanju. Želio bi ga susresti, zahvaliti mu, pred njim očitovati svoje želje… Možda imaš brige, sumnje, strahove koji te pritišću. Ili bi želio krivnju i nepravdu svijeta zaroniti u ocean njegove ljubavi.
On ne želi nešto od tebe, nego tebe!
Pri klanjanju se ne moraš ništa naprezati! Nema „izgubljenog” vremena za vrijeme klanjanja! Ne radi se stjecanju znanja, o ostvarivanju programa, niti o tome da se izmole određene molitve, posebno o tome da se zadobiju mudre misli i prosvjetljenja, nego o boravljenju kod Gospodina, poradi kušanja njegove ljubavi.
Možeš biti posve opušten/a. Budi pred njim jednostavno kakav/kakva jesi.
On ne želi nikakav „napor” nego želi tvoju ljubav. On ne želi nešto od tebe, nego tebe! Ti si mu važan kao osoba! Beskrajno važan! On želi tvoju prisutnost, tvoje vrijeme – ništa drugo! „Gospodine, darivam ti svoje vrijeme, daruj ti meni vječnost!” Ostani jednostavno u njegovoj prisutnosti. Tako te on može preobraziti!
„On gleda mene, ja gledam njega!”
Svetom župniku Arškom upao je u oči neki seljak koji se uvijek iznova zadržavao dugo vremena u crkvi. Jednog dana upitao je župnik seljaka što on tako dugo radi u crkvi. Tada je on odgovorio rečenicom: »On gleda mene, a ja gledam njega«.
Kad boraviš pred presvetim Sakramentom, tada se Isusov ljubavni pogled upravlja posve na tebe! Isusov je pogled neizmjerno ljubežljiv! Njegov pogled liječi, liječi sve što te pritišće, od čega trpiš. On te nikad ne osuđuje! On bi te želio ozdraviti u najdubljim korijenima tvoje duše.
Iz tog uvjerenja kaže sveta Terezija iz Lisieuxa: »Želim se izložiti Isusovu pogledu i pustiti ga da djeluje u mojoj duši«.
On te gleda! Boraviti u ljubavi kod njega – to je sve što moraš. Dopusti mu da te ljubi! Dopusti da pogled ljubavi počiva na tebi! Tako će te on ozdraviti i oblikovati prema svojoj slici.
To je divan odgovor na Isusovu ljubav, ako se jednostavno izložiš njegovu pogledu ljubavi. Ali kad si se smirio pod njegovim pogledom, možda ćeš učiniti novi korak: ti ćeš na njegov pogled ljubavi odgovoriti svojim pogledom ljubavi. Sliku promatranja upotrebljava i sveta Terezija Avilska. Ona kaže svojim sestrama: »Ne molim vas da o njemu razmišljate, da činite velike, osjećajne napore. Ne tražim više nego da ga gledate.«
Izloži svoju dušu suncu, i u miru i suhoći vjere!
Možda si za vrijeme svog klanjanja osjetno iskusio i kušao Božju blizinu. To je čudesni dar. Ali u tvom vremenu klanjanja pokazat će se, ili se već jest pokazala, i suhoća. To odgovara zakonima duhovnog rasta i dobra je škola za to da ne tražimo lijepe, ugodne osjećaje nego Gospodina.
Riječ kralja Baudouina, koji je bio velik molitelj i klanjatelj, daje nam odvažnost. On se je često nalazio u svojoj kapelici, u posebnim slučajevima i noću. U svom je dnevniku napisao: »Uvijek je bilo vrlo teško u tišini i suhoći vjere promatrati Boga.«
Ali on je izdržao! Osjetna suhoća ga nije zadržala da ide k svom Bogu i da mu se klanja. On se pouzdavao da se Božja milost tako reći izlijeva po klanjanju. Božja milost djeluje bez našeg znanja, bez naše potpore, bez pobuđenih osjećaja!
Jedan poznanik jednom je prilikom kralju Baudouinu preporučio: »Prepusti svoju dušu Božjem suncu. Ne brini se da vrijeme u kapeli gubiš makar ništa ne osjećao. Suncu se mora dati vremena dok nas potamni, traži se strpljivosti.«
Izloži se dakle zrakama božanskog sunca u Euharistiji!
Sunce djeluje i kad ti ništa ne osjećaš. Drugačije nego kad sunce koje obasjava našu zemlju; ne dobivaš nikakve opekotine od sunca. Ali, kao što mnoga pozitivna djelovanja zemaljskog sunca ne opažaš neposredno, tako se zbiva s božanskim suncem pod kojim boraviš u klanjanju. Ono te mijenja! Ono te liječi!
I kad si rastresen, potišten, u krizi vjere, sumnji ili suhoći…
Sveta Terezija iz Lisieuxa je tijekom svog čitavog života u samostanu trpjela uslijed velike suhoće. Ali ona se opet nalazi u slici male ptice, koja neumorno gleda na svoje sunce: »Promatram samu sebe kao slabu malu pticu. Nisam orao; od njega imam samo oči i srce. Unatoč svojoj malenosti upravljam netremice oko na božansko sunce. U smionom napuštanju samog sebe želi ona u vidiku svog božanskog sunca ustrajati. Ništa ju ne može prestrašiti, niti vjetar niti kiša… O Isuse, kako je ipak sretna tvoja mala ptica, da je slaba i malena! Što bi iz nje postalo, kad bi bila velika?… Nikad ona ne bi imala odvažnosti da se stavi u tvoju Prisutnost.«
Terezija izražava dakle da je za nju samo jedna točka važna: sebe i na vjetru i na kiši izložiti suncu. »Vjetar i kiša« mogu biti nehotične rastresenosti, potištenost, kriza vjere, sumnja ili suhoća.
Pođi u školu nove crkvene naučiteljice! Ustraj vjerno u božanskom suncu i pri »vjetru i kiši«. Budi zahvalan kao ona za svoju malenost i ostani čvrsto u pouzdanju »da iza oblaka … uvijek sja sunce«.
Možda će ti pomoći još riječ samog Gospodina, koju je on objavio svetoj Gertrudi Helfskoj, kad se ona našla u duhovnoj suši: »Zaručnik je još više ushićen kad vidi vrat svoje zaručnice lišen svakog nakita, nego kad je ona urešena dragocjenim nakitima. On više voli njezine ruke uzeti u svoje nego da ih vidi bogato ukrašene rukavicama«.
U tom slikovitom, mističnom jeziku srednjega vijeka kaže Gospodin i tebi. Ljubim te sa svim svojim rastresenostima i tvojom suhoćom! Ljubim te najviše u tvom siromaštvu i skromnosti! (…)
Ulomak iz knjige „Pod zrakama ljubavi (poticaji za tiho klanjanje)” autorice Ingeborg Obereder
Izdavač: Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774)
Autorica: Ingeborg Obereder
