Foto: Shutterstock
Nekad nam je i najmanji poticaj dovoljan da nam pukne film
Svatko ima osjećaje. Ponekad su oni za nas blagoslov, a ponekad mučenje.
Neki osjećaji čine da se osjećamo kao da grlimo zrake svjetla, nalik su na svjež zrak što nas podiže i nosi do radosnih i uzbudljivih visina. Drugi za nas predstavljaju preteške planine, koje nas pritišću i udaraju na čak i najskrivenije dijelove u nama, sve do točke očaja, dok bol ne ustupi mjesto otupjelosti.
Sposobni smo osjećati se čudesno ispunjeno, sve do točke eksplozije – možemo biti puni zahvalnosti, prepuni ljubavi, puni iščekivanja u devetom mjesecu trudnoće, preplavljeni neopisivim uzdasima oduševljenja! Ili možemo biti gnjevni i frustrirani, pa je i najmanji poticaj dovoljan da nam pukne film.
Obični osjećaji imaju bezbroj oblika i načina izražavanja, što često ne nailazi na razumijevanje okoline. Jedan od njih su suze…
Plakanjem na prirodan i zdrav način oslobađamo emocije…
…Svi smo mi, muškarci i žene, do nekog stupnja iskusili bol, gnjev, razočaranje, žalost i tugu. Možda je neozdravljene boli u vama toliko da više niste bili sposobni držati je u sebi. Odjednom ste počeli osjećati golem pritisak, niste znali u kojem smjeru krenuti. Naposljetku su suze stale nekontrolirano teći i probijati se kroz pukotine vašega tjelesnog oklopa. Bilo vam je neugodno zbog toga, uplašili ste se jer gubite kontrolu, i osjećali stid jer niste „čvrsti“, a niste prepoznali da je Bog u vama stvorio sigurnosni ventil i niste prepoznali blagoslovljeno oslobođenje kroz suze.
Možda vas je netko koga ste voljeli ponizio požurujući vas da se „saberete“. Ili vas je netko s pogrešnim pobudama jednostavno zatvorio u emocionalnu rupu, napasno vas savjetujući da se „razvedrite“ ili „imate vjere“, i to onda kad vaš plač nema baš nikakve veze s pomanjkanjem vjere, ili onda kad još nije bilo vrijeme za radost. Stoga ste se osjećali neshvaćeno, ljuto, kao da vas osuđuju, nezadovoljno ljudima oko sebe, a zbog svojih reakcija i sami sobom. U očaju ste se ukopali u tamu, ne želeći izaći iz nje. Činilo vam se da je skrivanje utješnije od rizika da vas ponovo povrijede.
Isus je plakao…
…Čak je i Isus, koji je bio utjelovljeni Bog, pokazao da su suze normalan dio svakodnevnog života. Isus je bio „potresen u duši i … uzbuđen“ (Iv 11,33) jer se poistovjetio s onima koji su plakali zbog Lazarove smrti, a i sam je zaplakao (v. 35). Nije srljao, objavljujući svima kako će podići Lazara iz mrtvih. Nije ni korio ljude zbog njihovih suza. Poistovjetio se s okupljenima koji su tugovali te je sudjelovao u njihovoj boli, prije no što je izveo čudo uskrsnuća koje je već bio isplanirao.
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. (…) tako je po Kristu obilata i utjeha naša. (2 Kor 1,3-5)
On još uvijek preuzima našu patnju i nosi naše boli (Iz 53,4) te nas i tješi i poziva da činimo ono što je i on činio.
Suze nisu znak slabosti…
…Kada imate razloga za suze, plačite. I ne vjerujte nikome tko vam pokušava reći da su žalost i tuga znakovi nedostatka vjere ili da su đavolje djelo. Plakanje je dar od Boga. Kad jednom prihvatite taj dar i dopustite da djeluje na ispravan način, vjerojatno ćete manje patiti od psihičkih i emotivnih posljedica potiskivanja osjećaja, kao što su visok krvni tlak, čir na želucu, živčani slom ili depresija. Ako potiskujete svoje emocije i pokušavate ih dovesti pod kontrolu da biste se doimali hrabro, najviše boli nanosite samima sebi.
Čini se da žene lakše plaču od muškaraca. Ne vjerujem da plakanje ima ikakve veze sa slabošću, već s načinom na koji oni oko nas na to reagiraju, još iz djetinjstva. Kad smo bile male, nisu nas stalno prekoravali zbog toga kao dječake: „Ne budi plačljivac“, „Samo slabići plaču“, „Kad ćeš se početi ponašati kao pravi muškarac?“
Potisnute suze mogu izbiti na površinu na čudan, neugodan ili čak bolan način…
Mnogi muškarci imaju nježne emocije, ali mnogi ih nastoje zanijekati. Muškarci moraju naučiti da plakanje ne samo da je u redu nego da je i vrlo zdravo izraziti se kroz suze. (…)
Ponekad plačemo suze koje drugi ne mogu isplakati…
Još jedan problem koji proizlazi iz sindroma zvanog „nemoj plakati“ jest da osoba ponekad plače kroz suze druge osobe. Drugim riječima, nečije emocije toliko su zatomljene da je jedini način na koji ta osoba može biti oslobođena od njih taj da natjera (ili vidi) drugu osobu kako plače. (…)
Naučite ploviti rijekom suza…
Naglašavam; kada dopustite suzama da obave svoju zadaću, tj. da vas oslobode od unutarnje napetosti i pročiste vas, važno je da se nakon toga okrenete okolici za dobrobit drugih. U suprotnom ćete izgraditi branu samosažaljenja i utopiti se. (…)
Ulomak iz knjige Paule Sandford Iscjeljenje ženinih emocija (svim ženama i muškarcima koji ih vole).
Autor: Paula Sandford
