Foto: Shutterstock
Tu se moramo najprije zapitati ne postoji kakva molitvena prepreka između Boga i nas koju bismo morali odstraniti. Naime, kao stvorenja koja posjeduju slobodnu volju mi sami odlučujemo o tome hoćemo s poštovanjem prihvatiti njegovu ljubav koju želi izliti na nas, ćemo njegovo dobročinstvo spriječiti svojim ponašanjem. Može se na primjer dogoditi da ne dobijemo ono za što smo molili, jer i za nas vrijedi riječ Svetog pisma: „Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom“ (Jak 4,3).
A možda u nekom određenom pogledu ne činimo ono što je po Božjoj volji. Naša molitva neće biti uslišana ako se sebično držimo svojih stvari, zaboravljajući na Isusovu zapovijed: „Dajte, pa će vam se davati; dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite“ (Lk 6,38). Jedan od posve razumljivih preduvjeta da Otac usliša naše molitve jest da mu budemo poslušni poput djeteta: „I što god da zamolimo, primamo od njega, jer vršimo njegove zapovijedi i činimo što je njemu ugodno“ (1 Iv 3,22).
Ako se ne pridržavamo njegovih zapovijedi – ako živimo u grijehu, premda dobro znamo da se u takvom stanju ne možemo pojaviti pred Božjim očima – ako svoju krivicu ne objelodanimo – ako ustrajava u nepomirljivosti, zajedljivosti, zavisti, bez ikakvog pokajanja – Bog nas neće uslišati i obasipati nas svojim darovima. Ako zbog ovakvih molitvenih prepreka moramo čekati na Božji odgovor, ako naše molitve nisu uslišane, to bi nas trebalo dovesti do spasonosnog pokajanja i obraćenja. Međutim, Bog često ne odgovara ni tada – ili barem ne odmah – kad nema više nikakvih molitvenih prepreka.
Razlozi za to mogu biti različiti, ali uvijek se svode na njegovu ljubav koja stoji iza toga. Najdublje rješenje svih pitanja glede neuslišane molitve bit će nam podareno u jedinstvu volje s Bogom, našim Ocem. Naš Gospodin Isus pokazao nam je u najvećoj duševnoj nevolji i mukama kako trebamo moliti: Oče, neka ne bude moja, nego tvoja volja (Lk 22, 42). Molimo li na taj način, onda nam molitva zacijelo neće ostati neuslišanom. Otac čuje svaku molitvu, valja samo prepustiti njemu, kada i kako će na koju odgovoriti. On sam zna što je za nas dobro. Naš otac, koji je čista ljubav, vodi nas uvijek najboljim putem.
Zato se nećemo više žaliti, ako nam molitve sasluša drugačije i u drugo vrijeme, nego što smo očekivali. Nitko ne zna što će pasti u naručje onima koji se ophode prema Bogu u poslušnosti poput pravog djeteta – koji mu se s punim povjerenjem obraćaju svojim molitvama i mogu smjerno čekati na njegov trenutak! To znači da Bog može učiniti neograničeno više od onoga što mi možemo moliti ili misliti (Ef 3,20), da, divit ćemo se i čuditi svoj onoj sreći i miru koju će nam on dati (Jer 33,9).
Ulomak iz knjige Otac ljubavi autorice s. M. Basilee Schlink.
Izdavač: Karitativni fond UPT, Đakovo.
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
