Sv. Petar Alkantarski (†1562. g.), franjevac poznat po ekstazama, nebeskim milostima, levitacijama i ljubavi prema Svetome Sakramentu, privlačio je mnoštvo ljudi na svoje mise kamo god je išao. Pobožnost koju je osjećao prema Svetome Sakramentu jednog je Uskrsa nagrađena veličanstvenim čudom.
Nijedna kap; nijedna ugašena svijeća
Sv. Petar Alkantarski boravio je u Pedrosi u vrijeme kad se bližio Uskrs i obavljale se pripreme za taj blagdan. Bio je svečev red da služi svečanu misu za vjernike iz udaljenih područja koji su se okupljali u Pedrosi na blagdan Uskrsa. Kad se proširila vijest da će svetac slaviti tu svetu misu, okupilo se toliko mnoštvo da nisu mogli svi stati u crkvu. Stoga je bilo potrebno postaviti oltar na otvorenome kako bi mogli doći svi oni koji su željeli prisustvovati misi koju će predvoditi sv. Petar Alkantarski.
Tijekom mise, dok se molilo Vjerovanje, digla se iznenadna i strašna oluja te je izgledalo kao da će uništiti oltar i sve na njemu. Iako su ljudi bili uplašeni, samo ih je nekoliko otišlo, a svetac je ostao miran i nastavio služiti misu.
Oluja se pojačala, munje su sijevale na sve strane, grmjelo je, a spremao se i prolom oblaka. Svetac je smirio ljude mirno nastavljajući s molitvom. Strah svih prisutnih uskoro se pretvorio u divljenje kad su vidjeli da, iako je cijela okolina bila preplavljena kišom, nijedna kap nije pala na oltar ili na vjernike, niti je vjetar ugasio ijednu svijeću.
Po završetku mise, mnoštvo je zapjevalo zahvalnu pjesmu zbog ovog čuda koje je dokaz svetosti ovoga skromnog franjevca.
U Presvetome sakramentu očituje se Isusova ljubav za nas
Sv. Petar Alkantarski u jednoj od svojih meditacija napisao je o Presvetome oltarskom sakramentu sljedeće:
„Nijedan jezik ne može izraziti veličinu ljubavi koju Isus daje svakoj duši. Kako nam njegov odlazak ne bi bio povod da ga zaboravimo, prije odlaska s ovoga svijeta ostavio je svojoj zaručnici Crkvi najsvetiji sakrament u kojem je ostao On sâm, sa željom da među njima ne bude drugoga zaloga osim njega samoga kako bi sjećanje na njega uvijek bilo živo.“
Tekst je prvotno objavljen u časopisu Book.
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr