Strah od ljubavi truje našu dušu „Što je za čovjeka otrovnije od straha od ljubavi? Strah od ljubavi Božje i od ljubavi drugog čovjeka dovodi do trovanja duše i postaje teret koji gnječi. U cijelom mom životu ništa me nije tako strašilo i trovalo kao odluka da nekoga uzljubim, pobjeđujući strah, prevladavajući nepovjerenje ili sudove…“

Foto: Beboopai, Shutterstock

Duhovno očišćenje, pak, oslobođenje od „trovanja” demonskim utjecajima, omogućava čovjeku sudjelovanje u slavi samoga Boga. Ovdje se sada tri značenja: jetra, težina i slava zadivljujuće identificiraju. Čišćenje duha je proces – premda najteži to je ipak proces koji najviše donosi slavu. Ako to prevedemo na jezik duha, tada to izgleda ovako: jetra je simbol onoga što nam je najteže i što truje našu nutrinu, uzrokujući gubitak životne energije, nevoljkost prema životu.

Kada je teško ljubiti?

Što je za čovjeka otrovnije od straha od ljubavi? Strah od ljubavi Božje i od ljubavi drugog čovjeka dovodi do trovanja duše i postaje teret koji gnječi. U cijelom mom životu ništa me nije tako strašilo i trovalo kao odluka da nekoga uzljubim, pobjeđujući strah, prevladavajući nepovjerenje ili sudove. Jednako teško bilo mi je ljubiti kada sam se osjećao ugrožen nečijom ili pak vlastitom požudom. Teško je ljubiti kada nekoga unaprijed osudiš, oklevećeš, osumnjičiš, optužiš… Jednako je teško ljubiti kada osjećamo požudu, kada nam osjetilna percepcija ne omogućava da u nekome vidimo čovjeka.

(…)

„Ako u svojem životu za nečime jako žalim, to je prije svega to što sam olako sudio druge…“

U odnosu prema svemiru ništa se ne može do kraja definirati. U razvoju znanosti stalno se mijenjaju tvrdnje, istine, definicije. Immanuel Kant je tvrdio da stvari sâme po sebi ne možemo proniknuti. Godine 1927. Werner Heisenberg je u znanost uveo načelo neodređenosti, prema kojemu ne možemo istovremeno posve točno odrediti položaj i brzinu neke čestice. Ako čak i znanost uči ljude da budu oprezni prilikom iznošenja znanstvenih sudova, tada bismo što oprezniji trebali biti i u osuđivanju drugih ljudi. Tada bismo trebali biti što suzdržaniji u donošenju neopozivih sudova o nekome: dajmo drugima priliku, jer se može dogoditi da se ono što smo smatrali očitim zlom, neočekivano promijeni… u dobro! Ako u svojem životu za nečime jako žalim, to je prije svega to što sam olako sudio druge.

(—)

„Kad netko zahtijeva seksualni čin od druge osobe, on dokazuje nedostatak ljubavi…“

Druga prepreka ljubavi jest požuda. Tobija i Sara jasno izjavljuju kako njihova veza ne proizlazi iz požude, nego iz čiste ljubavi, a zajednički život ne započinju skidanjem odjeće, nego molitvom. Ponekad možemo čuti kako neki mladić zahtijeva od svoje zaručnice „dokaz” ljubavi u obliku seksualnog iskorištavanja. No upravo je to dokaz nedostatka ljubavi – kad netko zahtijeva seksualni čin od druge osobe, on dokazuje nedostatak ljubavi i on tu osobu zapravo ne voli, nego se, iskorištavajući je, samo želi egoistično nasititi. Time odustaje od ljubavi i usredotočuje se samo na požudu, pretvarajući drugu osobu, čovjeka, u stvar za iskorištavanje. Kada ne želiš požudno i kada ne osuđuješ, tada ljubav postaje lagana.

Ulomak iz knjige „Dom u Bogu” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti putem web-shopa naše Biblioteke Figulus.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.