Glumac Carlo Campanini, koji je sve svoje slobodno vrijeme provodio u San Giovanni Rotondu, ispričao mi je i o mnogim drugim čudesnim iscjeljenjima Padre Pija. Campanini, osim što je bio osobnim prijateljem i štovateljem Padre Pija, prijateljevao je i s drugim osobama koje su ga okruživale, dakle, mogao je svoje priče prikupiti iz prve ruke.
„Ja bih bio spreman počiniti svaki grijeh, pa i ukrasti, samo kada bi to pomoglo da moja supruga ostane u drugom stanju’…“
„Jednom sam prilikom čuo svog menadžera kako izgovara sljedeće riječi: ‘Nakon što sam se vjenčao sa svojom suprugom, moja je najveća želja bila imati s njom djecu, mnogo djece. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, moja supruga nije uspjela zatrudnjeti i liječnici kod kojih je otišla na pregled, rekli su joj da za to nema nikakvih izgleda. Ja bih bio spreman počiniti svaki grijeh, pa i ukrasti, samo kada bi to pomoglo da moja supruga ostane u drugom stanju’.
„Zašto ne bismo otišli kod Padre Pija?” predložio sam mu.
„Tko je Padre Pio?” upitao me.
Susret s Padre Pijom
Objasnio sam mu i uspio ga uvjeriti. Sutradan smo već bili u San Giovanni Rotondu. Odveo sam ga Padre Piju i on mu je ispričao svoju priču. Na kraju ga je upitao: „Trebam li svoju suprugu poslati na operaciju kako bi mogla imati djecu?”
„Eh, sinko moj, nož je nož”, odgovorio mu je i udaljio se.
„Što bi trebala značiti ta rečenica?” upitao me moj menadžer.
„Ne znam”, odgovorio sam, „ali vjerujem da ti je htio reći kako ta operacija nema nikakva smisla.”
Vratili smo se kući. Moj je menadžer bio razočaran. Unatoč tome, nakon mjesec dana ponovno je poželio otići kod Padre Pija. Tijekom putovanja, neprestano je ponavljao: „Tko zna hoće li me se Padre Pio uopće sjetiti”.
„Sigurno će se sjetiti”, hrabrio sam ga, „Padre Pio ništa ne zaboravlja.”
Padre nas je primio i moj mu menadžer reče: „Oče, molim Vas, želio bih imati dijete”.
Padre Pio mu je odgovorio: „Ali koliko djece bi ti htio? Zar nisi već dobio jedno?” te nas ostavi.
Moj me menadžer pogleda i odmahnu glavom kao da hoće reći: „Vidiš, zamijenio me s nekom drugom osobom”.
„No, dva me dana kasnije, nazvao. Vikao je od radosti…“
Vratili smo se u Rim, a da moj prijatelj cijelim putem nije izgovorio ni riječ. Odavao je dojam potpuno izgubljena čovjeka. No, dva me dana kasnije, nazvao. Vikao je od radosti. Njegova je supruga bila trudna. Rekao mu je to ginekolog koji ju je pregledao i koji je ostao u zaprepaštenju, budući da je ranijim pregledima utvrdio kako je samo kirurški zahvat mogao omogućiti toj ženi postati majkom.
Ulomak iz knjige Renza Allegrija Padre Pio čudesni život. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
