Potpuno predanje života Bogu jedna je od najvažnijih odluka u vašem životu – jeste li spremni na to? „Bilo je to, apsolutno sigurno, najtežih petnaest minuta u mome životu. To je bio trenutak kada sam se trebao odlučiti na spremnost gubljenja svega poput Joba. No, ako sada ne izgubim sve, možda će mi se to dogoditi u vječnosti...“

Foto: Shutterstock

Nedavno sam držao predavanje o strahu Božjem grupi od tristotinjak ljudi. Govoreći o potpunoj suprotnosti straha Božjeg od ljudskih strahova, upitao sam ih jesu li ikad svoj život predali Isusu Kristu, potpuno svjesni posljedica koje to predanje može imati. Znamo da iskreno i čvrsto predanje života predstavlja vrlo ozbiljnu odluku koja može imati nesagledivo dobre posljedice ukoliko se tog predanja držimo.

… i nisam se pokajao

Posvjedočio sam im da sam svoj život predao tek nakon što sam nekoliko godina aktivno sudjelovao u evangelizaciji, nakon što me Bog blagoslovio na razne načine. Predanje života je toliko važna odluka da nas Bog nikad ne forsira da to učinimo bez potpunog uvjerenja. On želi da to bude potpuno svjestan i iskren čin. Mi Boga svakako možemo pozvati da uđe u naš život i da nas mijenja i vodi i prije potpunog predanja. Svjesno i iskreno predanje možemo izvršiti tek onda kad znamo što to zapravo znači. Isus na mnogo mjesta u Evanđeljima govori o tome kakav će biti život onima koji mu se potpuno predaju. Istina je da ti ljudi mogu očekivati sve vrste ovozemaljskih nevolja i progonstava. Mnogi misle da pravi vjernici žive u miru sa svima – no, to nije u suglasju s Isusovim riječima.

Dakle, našao sam se u situaciji kad me Duh Sveti potaknuo da mu se potpuno predam. Imao sam petnaest minuta (događanje usred jednog seminara) da se odlučim za taj čin. Bilo je to, apsolutno sigurno, najtežih petnaest minuta u mome životu. To je bio trenutak kada sam se trebao odlučiti na spremnost gubljenja svega poput Joba. No, ako sada ne izgubim sve, možda će mi se to dogoditi u vječnosti. To se, naravno, ne mora dogoditi, ali isto tako i može. Kad predam život, tada više nisam samo dijete ljubljenog Oca već sam i sluga Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima. Odlučio sam se i predao svoj život i – nikad se nisam pokajao!

Pozvao sam nazočne da nakon što dobro razmisle kleknu pred svima i time i izvanjski pokažu svijetu da od sada pripadaju Bogu, bez ljudskih obzira. Iznenadio me broj onih koji su kleknuli

Podsjetio sam nazočne na prispodobu o izgubljenom sinu koji nije htio biti u kući svog oca jer nije htio biti njegov sluga. Htio je imati svoje imanje koje će pripadati samo njemu i kojim će upravljati ne onako kako to Otac od njega hoće, već onako kako on želi. Znamo kako je to završilo. Nismo li mi, koji ne želimo predati Ocu da upravlja našim imanjem (materijalnim, intelektualnim, duhovnim), slika tog sina koji je htio biti sam svoj gazda? Htjeli bismo biti djeca a da ne budemo sluge. No, po Bibliji ne možemo biti prava djeca a da ne budemo i sluge. Na nama je da služimo, a služiti ponajprije znači svojim životom (sa svime što jesmo i svime što posjedujemo) svjedočiti ljubav i uskrsnuće Kristovo.

Nevjerojatna je činjenica kako oni koji nisu u vjeri, lako mogu prepoznati svjedočanstvo naših života upravo po tome kako se odnosimo prema dobrima koje nam Bog daje. Jesu li ona sredstvo zadovoljavanja naših požuda (očiju, tijela i oholosti zbog imetka) ili sredstvo kojim blagoslivljamo Boga, sebe i bližnje? Oni koji imaju strah Božji, znaju kako se ta sredstva služenjem umnožavaju, dok oni koji taj dio svojeg života nisu predali Bogu, imaju strah da će ta ista sredstva izgubiti i strah da ih nikad nemaju dovoljno. Pozvani smo neprestano umirati sebi, odnosno pojedinim dijelovima svoje ljudske naravi, jer narav može uskrsnuti samo ako prije toga umre. Pozvao sam nazočne da nakon što dobro razmisle kleknu pred svima i time i izvanjski pokažu svijetu da od sada pripadaju Bogu, bez ljudskih obzira. Iznenadio me broj onih koji su kleknuli. Neki to predanje učine i više puta. I ne smatram to krivim. Ta u svakoj svetoj misi obnavljamo krvni savez s Isusom. Zato ohrabrujem na predanje života do trenutka kad ćete u svom srcu osjetiti da je to predanje postalo čvrsta stvarnost u vašem životu.

Strah Božji je sila koja nam pomaže da taj isti život živimo u pravom izobilju. Strah Božji je sila koja nam ne dopušta da se pomirimo s vlastitom grešnosti

Strah Božji sačuvat će nas da ne ‘potrošimo’ život uzalud. Strah Božji je sila koja nam pomaže da taj isti život živimo u pravom izobilju. Strah Božji je sila koja nam ne dopušta da se pomirimo s vlastitom grešnosti. On nas oslobađa od vlastitog ponosa i dopušta nam da se uvijek iznova dižemo kad padnemo pod grijehom. Strah Božji odvaja nas od naše egocentričnosti i sebičnosti, oslobađa nas od naših strahova za budućnost. Strah Božji daje nam mogućnost da život živimo danas, svjesni svega što se događa oko nas i u nama. Jer, ako se mi brinemo za danas – Bog se brine za sutra!

iz knjige „Sila odozgor” autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti u elektroničkom izdanju ovdje.