Što je ‘molitva oslobođenja’ i po čemu se razlikuje od egzorcizma? „Budući da je uistinu teško pronaći dostupna egzorcista, je li moguće da se vjernici okupe da bi svojom molitvom postigli oslobođenje osobe pogođene Zlim?“

Foto: Shutterstock

Pitanje:

Je li oslobođenje od đavolskog djelovanja moguće postići isključivo pomoću egzorcizma koji vrši ovlašteni svećenik ili postoje i drugi načini? Vidio sam da se u jednoj zajednici Obnove u Duhu nekolicina braće okuplja sa strane da bi molila nad osobom koja smatra da je pogođena zlim silama. Budući da je uistinu teško pronaći dostupna egzorcista, je li moguće da se vjernici okupe da bi svojom molitvom postigli oslobođenje osobe pogođene Zlim?

Odgovor:

Da, moguće je. „Molitva oslobođenja“ je ona koju izgovara skupina vjernika, pa i obični svećenik, da bi od Boga izmolili oslobođenje od Zloga za onoga koji je njime pogođen.

Odmah valja istaknuti veliku važnost te vrste molitve zbog njezine zajedničarske vrijednosti i zbog potrebe djelomična nadomjeska ograničena broja egzorcista. Na taj je način lako donijeti utjehu, podršku i stvarnu oslobađajuću pomoć osobama koji trpe od tog okultnog zla. No postoje i propisana pravila koja valja vjerno poštovati. Na ovim stranicama želim ponuditi svoj doprinos za veću jasnoću oko te mogućnosti, u nadi da će ta rasprava ubuduće biti produbljena i upotpunjena.

Budući da je tvoje pitanje ponukano iskustvom u zajednici Obnove u Duhu, držim prikladnim istaknuti da je taj pokret od svojih početaka bio uključen u borbu protiv sila zla. No prethodno valja ponuditi jedno ključno objašnjenje.

Ključna razlika

Između egzorcizma i te molitve postoji jedna bitna razlika. U prvom slučaju se svećenik izravno suočava s đavlom i nalaže mu uime Crkve da odstupi: „Odstupi, Sotono…“ U drugom slučaju vjernici mole Gospodina da njihova izmučena brata oslobodi od Zloga.

Dva odlomka koja slijede mogu osvijetliti smisao i ograničenja molitve oslobođenja.

U borbi protiv zla i Đavla, što je dužnost svakoga kršćanina, postoji crta razgraničenja koju Crkva savjetuje vjernicima da ju ne prelaze. Molitva oslobođenja mora ostati u obliku „prošnje“ i ne smije prijeći u egzorcizam (otklinjanje); izravno obraćanje zloduhu – kao što je to slučaj u obredu egzorcizma – čini povlasticu pridržanu biskupu i svećenicima koje je on izričito ovlastio u tu svrhu. U molitvi oslobođenja mi se utječemo Gospodinu da nas se on udostoji osloboditi od Đavla; u obredu egzorcizma pak svećenik se obraća zloduhu i nalaže mu da napusti neku osobu. (Uđi u svoju sobu i moli, talijanska knjižica pokreta Obnove u Duhu, str. 7)

Kardinal Leon-Joseph Suenens ne samo da odobrava, već i svesrdno potiče uporabu te molitve:

Radi veće jasnoće, potrebno je izložiti terminologiju i jasno razlikovati „molitvu“ oslobođenja od „egzorcizma“ oslobođenja koji sadržava izravno obraćanje Sotoni.

Molitvu oslobođenja valja uputiti Bogu poput svake druge molitve. Završna prošnja Očenaša: „izbavi nas od zla“, najizvrsnija je molitva oslobođenja. Dostupna je svima i sačinjava našu duhovnu baštinu. Valja ju ispravno vrednovati, pridajući joj svu važnost i prikladno joj priznati realnost. (L. J. Suenens, Obnova i vlast tmina, Rim, 1982., str. 129)

Neosporno je da se, kako kaže kardinal Suenens, ta prošnja temelji na molitvi koju nas je poučio Isus: „nego izbavi nas od zla“, koja bi se, prema grčkom tekstu Evanđelja po Mateju (6, 9 – 13) koji ju prenosi, slobodno moglo prenijeti i riječima: „nego izbavi nas od Zloga“ (Mt 6, 13, nap. prev.). Svi ju dakle mogu moliti.

Ulomak smo preuzeli iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima?” talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje. 

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr