Foto: Shutterstock
Je li to zaista karakteristika gospodina?
Pornografija se često svrstava, s ostalim seksualnim djelatnostima, u zabavu za „odrasle”, u nešto za „zrelu”, „punoljetnu” publiku. Kad bi ti opisi jednostavno značili da ova vrsta zabave nije „prikladna za djecu”, rijetki bi se bunili. Dakle, bilo bi glupo koristiti se time kao argumentom da je pornografija uistinu prikladna za odrasle. Heroin i rasizam jednako tako nisu prikladni za djecu, ali to ne znači da su oni automatski zdravi za one starije od 18 godina. Zagovornici pornografije uporno tvrde da je pornografija profinjena, zrela zabava prikladna za odgovorne odrasle ljude. Pornografija je, uvjeravat će vas, ono što prava gospoda cijeni, poput kvalitetne cigare, viskija i Picassa (iz razloga koji ja ne mogu shvatiti). Kao što je besramni Ron Jeremy rekao: „Pornografija je suosjećajni seks između pristalih odraslih ljudi, kojemu je svrha da ga gledaju pristali odrasli ljudi.”
Što smatramo pod „zrelo”?
Zapitajmo se što točno utemeljuje „odraslo” ili „zrelo” ponašanje? Je li to samo komentar koji se tiče dobi sudionika? Ili je to nešto više? Određivanje je točnih definicija teško jer se ti pojmovi danas često upotrebljavaju kao sinonimi za erotične sadržaje – što je tema koju upravo pokušavamo analizirati.
Upravo to rade zagovaratelji klubova striptiza nazivajući ta mjesta „klubovima za gospodu”: žele reći da su aktivnosti koje se ondje odvijaju dio normalnoga ponašanja muškarca.
Jedan od načina na koji upotrebljavamo pojam „zrelo” je onaj kada govorimo o postizanju finalnog ili željenog stanja. Tako, npr. govorimo o „zrelom vinu” kao vinu koje je doseglo vrhunac svoje fermentacije te je spremno za konzumaciju. Također riječ „zreo” rabimo kao izraz za nekoga tko je „sazreo” ili „odrastao” u svojemu ponašanju i stavovima – ta osoba više ne odražava naglost, neobuzdanost i naivnost mladosti, tj. nezrelosti. A upravo to rade zagovaratelji klubova striptiza nazivajući ta mjesta „klubovima za gospodu”: žele reći da su aktivnosti koje se ondje odvijaju dio normalnoga ponašanja muškarca.
Pitajte bilo kojeg neurologa kako izgleda „zreli” ljudski mozak i vjerojatno će vam govoriti o području mozga koje je poznato kao prednji dio velikoga mozga (predčeoni korteks). Taj se dio mozga nalazi odmah iza čela i to je dio koji upravlja našim ponašanjem. Odgovoran je za našu volju, upravlja našim ponašanjem, stvara odluke koje se temelje na stečenoj mudrosti i ugrađenim načelima. Režnjevi u prednjemu dijelu mozga služe vježbanju kontrole nad osjećajima, impulsima i nagonima koji dolaze iz srednjega dijela mozga. Prednji dio mozga sazrijeva oko 25. godine što znači da naše razmišljanje tada postaje sofisticiranije, možemo lakše upravljati vlastitim osjećajima.
Neurologija
Zašto ovdje spominjemo neuroznanost? Zato što postoje fascinantna istraživanja koja promatraju kako gledanje pornografije utječe na taj dio mozga.
Mozak je dizajniran tako da odgovori na erotični podražaj. Prilikom spolnoga odnosa, kao i prilikom susretanja s pornografijom, otpušta se dopamin, što osobi daje snažan osjećaj usredotočenosti i svijesti o žudnji za erotskim užitkom. Dopamin pomaže pohranjivanju sjećanja u mozgu pa, sljedeći put kada su muškarac ili žena željni, mozak zna kamo se treba vratiti kako bi okusio isto zadovoljstvo, bilo da je u pitanju voljena osoba ili računalo u skrovitosti sobe.
Ipak, znanstvenici primjećuju da trajna izloženost pornografiji nenormalno opterećuje mozak, za što on doslovno nije opremljen pa kad-tad dolazi do zamorenosti, preopterećenja.
Profesor anatomije i psihologije Gary Wilson zapazio da se jednak obrazac primjećuje pri zlouporabi droge – i tada mozak postane neosjetljiv. Potrebno je više droge ili jača droga kako bi se postigao učinak jednak prvotnom i tako se situacija veoma brzo pogoršava i teško ju je kontrolirati. Razvija se tjelesna i psihička ovisnost. Wilson kaže da to dovodi do značajnih promjena u mozgu, i u konzumenata droga i u konzumenata pornografije. Jedna je od tih promjena propadanje prednjega dijela mozga – toga sveobuhvatnog središta kontrole.
Ako su prednji režnjevi mozga oslabljeni, tada nema puno volje koja bi uspjela regulirati nagon kad osoba osjeti želju za pornografijom.
Neurokirurg dr. Donald Hilton kazao je što su znanstvenici saznali u jednome istraživanju: „Istraživanje objavljeno 2002. godine kojim se je proučavala ovisnost o kokainu pokazalo je gubitak volumena, tj. smanjenje u više područja u mozgu, posebno u prednjemu kontrolnom središtu. Istraživanje iz 2004.godine pokazalo je slične rezultate za metamfetamin. Mi već znamo da droga uništava mozak, pa nas ova istraživanja ne iznenađuju. No, razmotrimo ʽprirodnuʼ potrebu, kao što je prejedanje koje vodi u pretilost. Iznenadit ćete se kada vidite da je istraživanje objavljeno 2006. godine pokazalo kako je u pretilih osoba došlo do smanjenja prednjih režnjeva mozga, veoma slično istraživanjima vezanima za kokain i metamfetamin. Godine 2007. objavljeni su rezultati istraživanja u kojem se proučavalo osobe izložene teškoj seksualnoj ovisnosti: ti su se rezultati pokazali identični onima koji su dobiveni prilikom promatranja ovisnika o kokainu, metamfetaminu i pretilosti. Dakle, imamo ukupno četiri istraživanja: dva o drogama i dva o prirodnim potrebama. Svako je od tih istraživanja vršila različita istraživačka skupina u različitim akademskim institucijama, a rezultati su objavljivani u četiri različita znanstvena časopisa slične popularnosti u razdoblju od ukupno pet godina. I sva ta četiri istraživanja pokazuju da ovisnosti fizički utječu na prednji dio mozga.”
Ako su prednji režnjevi mozga oslabljeni, tada nema puno volje koja bi uspjela regulirati nagon kad osoba osjeti želju za pornografijom. Neurolozi taj problem nazivaju „hipofrontalizam” – gubljenje kontrole i ovladavanja vlastitim strastima.
Pokušaj da se seksualna devijacija prikaže gospodskom i muževnom nije ništa do pokušaja slabića da opravda svoje sramotno ponašanje.
Poruka je sljedeća: upravo ona tvar u mozgu koja je pokazatelj odraslosti i zrelosti propada i nestaje razmjerno količini pornografskog sadržaja koji gledamo. To izgleda kao da se mozak vraća unatrag, postaje više nalik dječjem. Zabava za „odrasle” nas zapravo čini djetinjastima, nezrelima. Pokušaj da se seksualna devijacija prikaže gospodskom i muževnom nije ništa do pokušaja slabića da opravda svoje sramotno ponašanje. Otkad se 1953. godine na policama pojavilo prvo izdanje „Playboya”, strategija je Hugha Hefnera bila dvojaka: izdavačima opisati časopis kao tzv. soft-core („laganu”) pornografiju, a ciljanoj publici kao muški časopis o životnome stilu suvremenih muškaraca. To je pokrenulo kulturalnu promjenu u javnome shvaćanju pornografije: kada su se urednici obraćali čitatelju, slike su bile jedna od atrakcija, ali ne i jedina. Čitatelj nije bio pozvan masturbirati nad duplericom nego ući u svijet kulturne elite, raspravljati o filozofiji i konzumirati hranu namijenjenu za visoku srednju klasu. Oznake su života visoke klase – koje se, kada malo bolje razmislimo, zapravo ne čine takvima (npr. kokteli, viski, cigare, Picasso) – bile namjerno postavljene kako bi časopis zamaskirale maskom poštovanja visoke srednje klase. Kao što je činjenica da se „Playboy” gotovo sigurno ne bi održao bez golih žena koje mu pune stranice, tako je činjenica da ne bi opstao bez svojih članaka i reklama koje su samodefiniranoj visokoj srednjoj klasi Amerikanaca dopustile da uđu u svijet pornografije.
Neshvaćeni revolucionari?
Zašto trgovine za odrasle imaju stražnji ulaz? Zato što su njihovi klijenti neshvaćeni revolucionari koji planiraju uništiti seksualno zatomljeno društvo? Ili je jednostavnije? Zato što znaju da je njihovo ponašanje pogrješno?
Prepuštanje pornografskim sadržajima i ostalim oblicima komercijalnoga seksa jedva da pripada oznaci „odraslog”.
Koja aktivnost zvuči „zrelije” i „odraslije”: do kraja života voditi ljubav s jednom, stvarnom ženom od mesa i krvi, kojoj gorljivo služiš i koju poštuješ, unatoč svim njezinim (i svojim) nedostatcima i manama, ili iskradanje iz kreveta noću da bi se zavaravao Internetom, prebacivao sa žene na ženu, od jednoga do drugoga poluminutnoga videa, da bi se na kraju zadovoljavao satima dok postaješ sve prisniji s točkicama na ekranu?
Ne, prepuštanje pornografskim sadržajima i ostalim oblicima komercijalnoga seksa jedva da pripada oznaci „odraslog”. Djela govore više od riječi, pa čak i onih napisanih velikim neonskim slovima koje čine frazu „klub za gospodu”.
Autor: Matt Fradd (The Catholic Gentleman)
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.