Foto: Pixabay
Autor: Đivo Matić
Bio jednom jedan znanstvenik. Iznimno pametan. Cijenio je svoju pamet iznad svega ostalog. Cijenili su ga i ostali uvaženi znanstvenici. Donio je svijetu mnoga otkrića, patente. Moglo bi se reći da je svojim doprinosima promijenio tijek povijesti. Međutim od svoje zaljubljenosti u pamet – koja je bila veliko sebeljublje i, usudio bih se reći, idolopoklonstvo – nije mogao doći do spoznaje Boga.
Zato što vjerujem u Boga
Išao je do Boga razumom, a ne srcem. Do Boga možemo doći putem srca, ne putem razuma. Imao je jako dobrog prijatelja znanstvenika, koji je bio vjernik. On je također bio jako dobar znanstvenik i donio je svijetu mnoga otkrića, no nije se njima hvalio, jer znao je da je sve to dar od Boga. Ovom nevjernom znanstveniku nije moglo biti jasno kako mu je prijatelj tako skroman, a svijetu je učinio tako velika djela. To ga je toliko zainteresiralo da ga je jednom prilikom i priupitao: „Reci mi, kako možeš biti tako skroman i ponizan, a ti si tako velik čovjek i znanstvenik?” Ovaj mu je odgovorio vrlo jednostavno: „Prijatelju, zato jer sam s Bogom”. Na tu je rečenicu nevjerni znanstvenik dobio ideju. Posumnjao je u pamet znanstvenika koji vjeruje u Boga i htio mu je mjerljivim dokazima dokazati da Bog ne postoji i da je to čista laž. Odlučio je prijatelju vjerniku znanstveno dokazati da je u zabludi.
“
Najprije je mjerio prema ženi. Zagrlio ju je, gledao u oči i vrtio sve lijepe trenutke. Nekad i ne bi vrtio trenutke, jer je jednostavno uživao u trenutku, u ženinu zagrljaju. Uređaj, digitalni multimetar je pokazivao beskonačno!
„
Dokaz da Bog ne postoji
Znanstvenik je djelovao na više grana znanosti, ali vrlo mu je bliska bila elektrotehnika. Za svoj je eksperiment počeo proučavati sve zakone, čak i Božje. Došao je do lika Isusa, i On mu je bio nerazumljiv, nije Ga mogao shvatiti. Vjernog je znanstvenika pitao da mu o tome kaže koju riječ. A ovaj mu je rekao da je Isus Živa Riječ Božja, Utjelovljena Riječ, da se nalazi među nama i da se može sjediniti s Njime u svetoj misi, kada On dolazi u obliku hostije.
Nevjerni je znanstvenik prionuo na posao. Naime, nije bio uvjeren u prijateljeve riječi. Htio je dokaze, mjere. Drugim riječima, htio je izmjeriti Boga, „ako uopće postoji”, mislio je. Napravio je specijalni digitalni multimetar s elektrodama, koji je mogao mjeriti osnovne stvari kao što su napon (volti), struja (amperi), otpor (ohmi), frekvencija (herzi) i slično, i uz sve je to uspio izvesti da uređaj mjeri Dobro i Ljubav. Dobro i Ljubav su mogli pokazati brojčane vrijednosti, ali su mogli pokazivati i znak beskonačnosti i pokazivati grešku. Brojčano bi se pokazivalo kad bismo, npr. nekome učinili dobro, ali mu ne bismo dali sve od sebe; tako i za ljubav: brojčano bi se pokazivalo kad nekoga volimo, ali ne toliko da bismo i život dali za njega/nju. Beskonačno bi se pokazivalo za Dobro i Ljubav, odnosno onda kad nekoga neizmjerno ljubimo i volimo i bili bismo za njega/nju spremni dati život. Uređaj bi pokazivao grešku onda kada bi netko mislio zlo o nekome; grešku bi također pokazivao i kad bi netko prema nekome umjesto Ljubavi osjećao mržnju. Elektroda za mjerenje Dobra i Ljubavi stavljala bi se na srce.
Shvatio je da je Bogu zaista sve moguće. Sa suzama u očima, radostan je primio Tijelo Kristovo dok se svećenik sretno smiješio jer je vidio još jedan dodir Božji, i da je Bog stavio na svoja ramena još jednu zalutalu ovcu. Cijelo se Nebo radovalo što je nevjernik i grješnik postao istinski Isusov učenik i krenuo putem svetosti.
Amen.
Mjerenje Dobra i Ljubavi
Prvo je napravio pokus na sebi, kako bi se uvjerio u vjerodostojnost i istinitost digitalnog uređaja, odnosno multimetra. Krenuo je izmjeriti Dobro i Ljubav. Prvo je probao sa svojim prijateljem znanstvenikom. Pojasnio mu je sve i krenuo je s mjerenjem. Stavio je elektrodu na svoje srce, uhvatio prijatelja za ruku, gledao ga u oči i vrtio kroz glavu sve lijepe trenutke koje je proveo s njime. Uređaj je pokazao veliku brojčanu vrijednost. Nastavio je dalje s mjerenjem. Kod kuće je imao psa. Uvijek je volio trenutak kad bi ušao u kuću i on bi ga dočekao lajući i ližući ga. Držao je svog psa i mjerio vrijednosti. Vrijednosti su bile pozitivne, ali nisu bile toliko visoke, ni približne onima koje su se pokazivale kad ih je mjerio sa svojim prijateljem znanstvenikom. Sad je htio isprobati nešto više. Izmjeriti Dobro i Ljubav prema ženi i djeci. Objasnio im je. Oni su ga poštovali i kao znanstvenika ali i kao muža i oca. Najprije je mjerio prema ženi. Zagrlio ju je, gledao u oči i vrtio sve lijepe trenutke. Nekad i ne bi vrtio trenutke, jer je jednostavno uživao u trenutku, u ženinu zagrljaju. Uređaj, digitalni multimetar je pokazivao beskonačno!
“
Grlio je i ljubio svoju dječicu dok je mjerio, i zaista, uređaj je ponovno pokazivao beskonačno. Znanstvenik ponovno zaplaka, jer je bio svjestan svoje ljubavi, ali i toga koliko malo vremena posvećuje svojoj djeci!
„
Znanstveniku su krenule suze na oči. Zaplakao je od radosti jer je shvatio koliko neizmjerno voli svoju ženu, a većinu svog vremena posvećuje poslu (jer, ruku na srce, bio je opsjednut znanošću). Bio je i sretan sa znanstvenog stajališta, jer se uvjerio da uređaj radi. Isprobao je eksperiment i s djecom. Neizmjerno ih je volio i učinio bi im sve dobro, čak bi za njih dao i život, tako da je bio uvjeren da će uređaj pokazati beskonačno. Eksperiment je započeo. Grlio je i ljubio svoju dječicu dok je mjerio, i zaista, uređaj je ponovno pokazivao beskonačno. Znanstvenik ponovno zaplaka, jer je bio svjestan svoje ljubavi, ali i toga koliko malo vremena posvećuje svojoj djeci. Njegov ga je uređaj uvjerio da se treba promijeniti i više vremena posvećivati obitelji.
Znanstvenik se sjetio da uređaj može pokazivati i grešku, a to je onda kada nekome želimo zlo i ako nekoga mrzimo. Njemu je davno neki razbojnik, lopov ubio oca. Naime, otac je imao butigu, kojom je hranio obitelj. Butiga, prodavanje i susreti s ljudima bila mu je nakon obitelji druga ljubav. No jednog dana neki je razbojnik pokušao opljačkati butigu. Otac nije razbojniku htio tek tako pustiti ono što krvavo zarađuje i nasrnuo je na njega. Razbojnik je ubio oca, međutim policija ga je uhvatila. Vijest o tome, s fotografijom ubojice, izašla je u svim novinama. Znanstvenik je odlučio izvaditi te novine… Mada mu je bilo jako teško, učinio je to; izvadio je novine s fotografijom ubojice… Počeo je mjeriti. Kako je prema ubojici imao jako negativne osjećaje, uređaj je pokazivao grešku, što je značilo da ubojici ne želi dobro i da ga mrzi. No to je i očekivao. Jedino dobro koje je od toga izvukao bila je još jedna potvrda da je uređaj ispravan.
“
Kruh Nebeski vas sve neizmjerno ljubi i voli, te vam želi svako dobro. Da znate koliko vas volim, srce bi vam se raspuklo od sreće!
„
Beskonačna ljubav
Već je razmišljao o slavi i novcu koji će dobiti kao znanstvenik, kako isprazno. I sada dolazimo do jako važnog dijela. Znanstvenik se tada sjetio svog prijatelja znanstvenika koji je bio vjernik, sjetio se da mu je rekao da je Isus prisutan u pričesti, u hostiji. Došao je do župnog ureda i ispričao svećeniku baš sve. A onda ga je zamolio neka mu dopusti da prisloni elektrodu na hostiju i da vidi što će pokazati, jer nije vjerovao, već je do zaključaka dolazio razumom, ne po osjećaju, ne po srcu. Svećenik je pristao, ali pod uvjetom da se znanstvenik ispovjedi i posluša misu, a hostiju da „izmjeri” za vrijeme pričesti, kada će mu je svećenik stavi u usta kako bi se sjedinio s Kristom. Dogovor je pao. Nakon toga je htio izmjeriti Dobro i Ljubav svećenika prema njemu, znanstveniku. Uređaj je pokazivao beskonačno. Znanstveniku nije bilo jasno, pa ga je priupitao: „Kako je moguće da me neizmjerno volite i želite mi neizmjerno dobrih stvari, a ne poznajete me?” Svećenik mu je rekao: „Zato jer me Isus tako naučio, slijedim ga od svoje dvadeset i četvrte godine. A ti si mi brat u Kristu, mada moram biti iskren, malo si zastranio.”
Isus u hostiji
Znanstvenik nije baš vjerovao da će išta biti s „mjerenjem hostije”, ali je htio uvjeriti prijatelja vjernika, pa sad i svećenika i svijet, da Bog ne postoji. Znanstvenik se idući dan ispovjedio, nabrojao je sve svoje grijehe, rekao je i da želi zlo i da mrzi ubojicu oca. Svećenik ga je upozorio da je tu jako pogriješio, da mu mora oprostiti i ljubiti ga, jer nas je Isus, naš veliki Svećenik i Učitelj tako učio. Prošao je dobar dio mise i došlo je vrijeme pričesti. Znanstvenik je bio uzbuđen. Došao je red na njega. Svećenik je držao u ruci hostiju i rekao „Tijelo Kristovo”, a on je prislonio elektrodu i gledao hoće li uređaj išta pokazati. Uređaj je istog trenutka počeo ispisivati slova, riječi, rečenice (iako za to nije bio programiran). Na uređaju je bilo ispisano ovo: Kruh Nebeski vas sve neizmjerno ljubi i voli, te vam želi svako dobro. Da znate koliko vas volim, srce bi vam se raspuklo od sreće. Tek je nakon toga rekao „Amen”. Znanstvenik je istog trena postao vjernik! Istog se trena obratio, jer je svjedočio čudu. Znao je da to nije namještaljka jer je sâm izradio uređaj i znao je da ne može ispisivati slova, da nije isprogramiran za slova na LCD ekranu.
“
„Kako je moguće da me neizmjerno volite i želite mi neizmjerno dobrih stvari, a ne poznajete me?” Svećenik mu je rekao: „Zato jer me Isus tako naučio!”
„
