Foto: Pixabay
Isus je gotovo neprestano molio, svaki je slobodni trenutak bio uronjen u molitvu. Njegovi su učenici htjeli da ih nauči moliti poput njega, da ih nauči razmatrati. Nitko od nas ne misli da je Isus u svojoj molitvi neprestano uvijek iznova izgovarao određene molitve. U molitvi Oče naš dao im je shemu molitve, dao im je uputu o tome što trebaju razmatrati, o čemu mogu, ako žele, cijeli dan razmišljati.
Isuse, ti si svoje učenike naučio moliti, nisi ih samo naučio novu molitvu koju još nisu znali. Tvoj Oče naš nije bila samo molitvena formula koju treba izgovoriti, nego si u njemu dao shemu po kojoj trebamo razmatrati, po kojoj trebamo razgovarati s Ocem.
U toj si nam molitvi rekao da je Otac na nebesima, na kojima ćemo i mi vječno živjeti ako povjerujemo i ako to zaista želimo. Gospodine, kako ćemo vjerovati i htjeti ako ne razmišljamo o tome kako je na tvojim nebesima i kako bi ondje moglo biti nama? Ti si rekao da će neki s tobom kraljevati, da će neki vladati nad gradovima, da će neki biti svećenici, da će neki svijetliti kao zvijezde, da će neki biti mali, a neki veliki; da ćemo onamo doći po vjeri, ali da će naša vječna pozicija ondje ovisiti o nebeskom blagu koje ćemo steći za ovozemaljskog života; da ćemo ondje imati nama sada potpuno nezamislivo obilje života. Hvala ti što si čitav svemir pripremio za one koji te ljube i žele doći u tvoja nebesa.
Rekao si nam da molimo neka Očevo ime bude sveto, „sveti se ime tvoje“, kako smo to mi Hrvati pomalo nespretno preveli, jer si htio da svaki dan provedemo određeno vrijeme razmišljajući o svetosti. Gospodine, kako će se u našim srcima roditi želja za svetošću, kako ćemo uopće moći povjerovati da si nas zaista pozvao da budemo sveti, da uopće možemo biti sveti, ako svakodnevno ne razmatramo tvoju svetost, koja nam se očituje u tvojoj ljubavi, pravednosti i miru? Kako ćemo čeznuti za plodovima Duha ako o njima ne razmišljamo?
Gospodine, potičeš nas da tražimo da dođe k nama Božje kraljevstvo, da bismo u slobodi, bez ometanja, mogli uživati tvoju prisutnost. Kako ćemo živjeti u miru okruženi nemirom? Tvoje je kraljevstvo kraljevstvo mira, ljubavi i pravednosti. Ti šalješ svoju vojsku onima koji s vjerom i iskrenim htijenjem traže tvoje kraljevstvo. Ti si, Isuse, molio Oca da nas ne uzme sa svijeta, već zaštiti od Zloga. Gospodine, kako ćemo iskreno moliti da dođe tvoje kraljevstvo ako o njemu često ne razmišljamo, ako često ne razmatramo tvoju riječ koja o njemu govori? Kako ćemo spoznati tvoju moć i steći povjerenje u tebe ako te često ne slavimo i ne veličamo?
Gospodine, potičeš nas da tražimo Očevu volju. Time nam želiš dati do znanja da se mnogo toga s nama i oko nas događa što je izvan Očeve volje. Očeva volja je pravednost, ljubav i mir. Kako ćemo razlikovati dolazi li što od Oca ako ne razmišljamo o tvojoj volji, ako ne razmatramo tvoju riječ i u njoj ne vidimo načine na koje ti djeluješ, ako ne znamo što ti od nas želiš? Kako će se u nama i s nama dogoditi tvoja volja ako ne provodimo nasamo vrijeme s tobom, ako ne dajemo prostora tvojemu duhu da nas ispunja i preobražava svojim plodovima?
Gospodine, sve što nam danas treba ti nam možeš dati, bez obzira na to koliko se to činilo teško mogućim ili čak nemogućim. No, Gospodine, kako ćemo znati što nam najviše treba ako ne razmatramo tvoju dobrotu, milosrđe i tvoju vjernost? Kako ćemo danas primiti ako su naše misli neprestano u sutra? Kako ćemo ti povjerovati ako ti nismo navikli zahvaljivati; ako zahvaljivanjem nismo spoznali tvoju dobrotu i upisali ju u srce?
Otpusti nam naše dugove i naše grijehe onako kako i mi otpuštamo svojim dužnicima. Gospodine, kako ću primiti otpust dugova i oproštenje grijeha ako sam ne razmišljam o tome da otpustim svojim dužnicima, da oprostim onima koji mi čine loše ili propuštaju činiti dobro koje bi mogli? Kako ću zatražiti oproštenje ako ne razmišljam o tome kako živim, ako nisam navikao ispitivati vlastitu savjest?
Ne uvedi nas u napast i izbavi nas od Zloga! Kako ćeš me, Gospodine, sačuvati ako nisam navikao prepoznavati vlastite napasti, ako nisam navikao bdjeti nad svojim požudama? Kako ćeš me zaštiti od Zloga ako ga nisam navikao prepoznavati, ako ne razmatram tvoju riječ koja o njemu govori?
Zato te molimo, Gospodine, da nam daš ustrajnu volju da svakodnevno odvojimo vrijeme koje ćemo provoditi nasamo s tobom u tvojoj prisutnosti, vrijeme u kojem ćemo biti odvojeni od svijeta i u kojem ćemo promisliti barem dio molitve Oče naš, razmatrajući zajedno s tobom.
Daj nam da shvatimo da nam nisi dao molitvu koja ne traje ni pola minute i koju trebamo što više puta ponoviti, već si nam dao molitvu koja traje cijeli dan, molitvu koja može ispuniti bilo koje vrijeme koje ti tijekom dana želimo posvetiti. Htio si da razmatramo, da razmišljamo, da zamišljamo, da osjećamo, da želimo; htio si da naše misli, naša mašta, naši osjećaji i naša volja budu u molitvi usmjereni na Oca. Htio si zajedno s nama i s Duhom Svetim dolaziti u Očevu prisutnost jer ćemo tako upoznati vječni život, upoznati Oca i onoga kojeg je poslao. Amen!
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.