Češće čujem od ljudi da kod kuće ne čitaju Bibliju jer je, navodno, nije lako razumjeti, osobito ne Stari zavjet. Osim toga u misi, u službi riječi, ionako slušaju čitanja i propovjednikovo tumačenje i što tu onda još treba? Mnogo toga!

Priredila Sonja Tomić

Sveti je Grgur divno rekao da „Pismo raste s čitateljem“. Drugim riječima, što ga više budemo čitali, više ćemo ga i razumjeti! Za to će se pobrinuti Duh Sveti što je Isus, uostalom, i najavio:

„Branitelj Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“ (Iv 14,26)

“

I Isusa moramo najprije susresti, a onda se družiti s njim, razgovarati i konačno živjeti zajedno s njim

„

Božanska objava

U svjetlu tih (i ne samo tih!) Isusovih riječi oci II. vatikanskog sabora donijeli su dogmatsku konstituciju o Božanskoj objavi (Dei Verbum). Pogledajmo što nam poručuju u dvadeset i petom poglavlju te konstitucije!

Najprije nalažu klericima, prvenstveno Kristovim svećenicima i ostalima koji kao đakoni ili katehisti propovijedaju Isusa, da neumorno čitaju i brižljivo proučavaju Pismo, kako se ne bi dogodilo da postanu „jalovi propovjednici Božje riječi“, što će reći, kako nitko od njih ne bi izgovarao nešto što srcem nije i čuo i usvojio. To isto nalažu i svim Kristovim vjernima jer „ne poznavati Pisma to je ne poznavati Krista“. Stoga nam svima preporučuju da se bavimo svetim tekstom, bilo unutar svete liturgije, bilo čitajući Pisma kod kuće, bilo u biblijskim, vjeronaučnim ili molitvenim grupama. Pri tom ne smijemo zaboraviti kako čitanje Svetoga pisma treba pratiti molitva jer jedino tako čitanje može postati istinski razgovor Boga i čitatelja. Potaknuti tom porukom otaca razmislimo sada zajedno o razlozima za čitanje Biblije i o dobrima koja možemo crpsti iz nje!

“

Dovoljno je prisjetiti se da kadšto danima doslovce živimo od ljudske dobre riječi, pa kako onda ne bismo živjeli od riječi onoga koji je rekao: „Riječi moje duh su i život“!

„

Čitanje Biblije

1.     …omogućuje nam da ne budemo jalovi navjestitelji Isusa;

2.     …da otkrijemo Isusa-Evanđelje skrivenog u starozavjetnim tekstovima:

„Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.“ (2 Tim 3,16-17)

Pišući Timoteju, sveti je Pavao naglasio kako je cjelokupna Božja riječ (dakle i Stari i Novi zavjet!) BOGODUHA. U grčkom izvorniku tu stoji riječ „theopneustos“, tj. bogoduho ili – drukčije rečeno – nadahnuto od Boga. Stoga svaki dijelak Biblije govori zapravo o Isusu: u Starom zavjetu „prikriveno“, a u Novom „otvoreno“. Isus je – kao što i sam veli – došao ne ukinuti, nego ispuniti, tj. izvršiti svaki, pa i najmanji zarezić iz Zakona (usp. Mt 5,17-18). To, pak, znači da Isusov život možemo iščitavati i iz Starog zavjeta; znači da je u Starom zavjetu skriveno Evanđelje, tj. Radosna vijest, tj. Isusova osoba. Tako nam poznavanje starozavjetnih tekstova osvjetljuje i tumači novozavjetne tekstove. S druge strane poznavanje novozavjetnih tekstova omogućuje nam da u punini shvatimo značenje starozavjetnih, da otkrijemo što je o Isusu pisano počev od Knjige postanka, preko Mojsija, povijesnih, mudrosnih knjiga i psalama pa do proroka (usp. Lk 24,27 i 2 Kor 3,14-16)

“

Upoznavanjem bližnjih otvaraju nam se vrata života na zemlji; upoznavanjem Isusa otvaraju nam se vrata vječnoga života

„

3.     …da otkrivamo istinu za svoj sadašnji trenutak jer Pismo je istinito i vrijedi za svako doba.

Ako doista vjerujemo da je sve, što su nadahnuti pisci (hagiografi) napisali, nadahnuo Duh Sveti, nužno moramo i ispovijedati da knjige Pisma bez zablude naučavaju onu istinu koju je Bog želio da bude zapisana u Pismu zbog našega spasenja. Tada nije moguće da prihvaćamo tek onu riječ koja nam odgovara, a onu koja nam ne odgovara da „tumačimo“ prema vlastitom nahođenju. Jer Isus nije rekao da je došao ispuniti ponešto iz Svetog pisma, već SVE do najmanje sitnice.

“

Za osobni odnos s Isusom nužno je upoznavanje. No njega ne može upoznati onaj koji zanemaruje upoznavanje Pisma

„

4.     …da živimo cjelovito, a ne polovično, da živimo duhovno, a ne tek tjelesno jer

„Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“. (Mt 4,4)

To je Isus odgovorio Sotoni kad ga je gladna – nakon četrdeset dana u posta pustinji – napastovao da kamenje pretvori u kruh. Isus je to mogao, ali nije htio jer bi to bila svojevrsna manipulacija božanskim moćima. No taj Isusov odgovor nije puka dosjetka, već je istina. Dovoljno je prisjetiti se da kadšto danima doslovce živimo od ljudske dobre riječi, pa kako onda ne bismo živjeli od riječi onoga koji je rekao: „Riječi moje duh su i život“!

5.     …da dobijemo poticaj širiti radosnu vijest o spasenju po Isusu Kristu jer Isus je rekao:

„Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“ (Mk 16,15-16)

Budući da se nitko ne može spasiti ako prije ne uzvjeruje, prvenstveni je zadatak svećenika da svima naviještaju evanđelje, kako bi niknula vjera u srcu onih koji ne vjeruju, a hranila se i rasla u srcu vjernika. Apostol veli da „vjera dolazi od propovijedanja“ (Rim 10,17), a propovijeda se i riječju i životom. I mi laici pozvani smo biti apostolima, pozvani smo propovijedati, prvenstveno životom, premda ne i jedino životom. Sveti sabor, naime, poziva svakog od nas da prema svom talentu i naobrazbi „zauzetije izvrši u duhu Crkve svoj dio u razradi, obrani i pravilnoj primjeni kršćanskih načela na probleme današnjeg vremena“. (Dekret o apostolatu laika 6).

A evo što o pozivu na propovijedanje veli sveti Jeronim:

»Nasljedovat ću onog oca obitelji koji od svog blaga iznosi novo i staro, a tako i –zaručnicu koja u Pjesmi nad pjesmama kaže: „Za te sam, najdraži moj, čuvala novo i staro“. Tako ću izlagati Izaiju da pokažem kako je on ne samo prorok nego i evanđelist i apostol. On kaže sebi i ostalim evanđelistima: „Kako su dragocjene noge onih što navještaju dobro i mir“. I njemu veli Bog kao apostolu: „Koga bih poslao i tko će poći mome narodu?“ A on odgovori: „Evo me, pošalji mene“.

I neka nitko ne pomišlja da bih želio kratkim govorom obuhvatiti smisao tog sveska jer to Pismo sadrži sve Gospodnje tajne: u njemu se naviješta Emanuel rođen od Djevice, te izvršitelj sjajnih djela i znakova kao umrli, ukopani i uskrsnuli iz podzemlja, a tako i Spasitelj svekolikih naroda. A što da kažem o fizici, etici i logici? Sve što je u Pismu, sve što može iskazati ljudski jezik i primiti misao smrtnika sve je to sadržano u tom svesku. O njegovim otajstvima svjedoči sam pisac: „Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj knjizi: dade li se kome tko zna čitati govoreći: ‘De, čitaj to!’ – on će odgovoriti: Ne mogu jer je zapečaćena’. A dade kome tko ne zna čitati govoreći: ‘Čitaj to!’ – on će odvratiti: ‘Ne znam čitati’.

Ako se to komu čini slabim, neka počuje što kaže Apostol: „Neka govore dva ili tri proroka, a ostati neka prosuđuju; ako je, pak, nekome što sjedi bilo objavljeno, prvi, neka šuti.“ Iz kojeg razloga da prešuti nešto što obznanjuje Duh koji govori preko proroka? Treba li to prešutjeti izgovoriti? Ako su, dakle, razumijevali što su govorili, sve je puno mudrosti i razložnosti. Nije do njihovih ušiju dopirao zrak što je zatitrao glasom, nego u duši proroka govoraše Bog, kao što kaže drugi prorok: „Anđeo je govorio u meni“, ili: „Kličući u srcima: Abba, Oče“, ili pak: „Poslušat ću što govori u meni Gospodin Bog“.«

“

Sveti je Grgur divno rekao da „Pismo raste s čitateljem“. Drugim riječima, što ga više budemo čitali, više ćemo ga i razumjeti! Za to će se pobrinuti Duh Sveti što je Isus, uostalom, i najavio

„

6.     …da uđemo u život vječni jer:

„ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jednoga istinskoga Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.“ (Iv 17,3)

Upoznavanjem bližnjih otvaraju nam se vrata života na zemlji; upoznavanjem Isusa otvaraju nam se vrata vječnoga života.

7.     …da naučimo kako uspostaviti osobni odnos s Bogom.

Da bismo uspostavili osobni odnos s ljudima, valja nam ih upoznati. Upoznavanje počinje susretom, a njeguje se druženjem, razgovorima i konačno zajedničkim življenjem. Kako bi onda upoznavanje s Isusom moglo teći drukčije? I njega moramo najprije susresti, a onda se družiti s njim, razgovarati i konačno živjeti zajedno s njim. A tko s njim živi, živi s Ocem nebeskim jer Isus veli: „Tko vidi mene, vidi Oca“. S Bogom, dakle, možemo uspostaviti osobni odnos jedino u Isusu, po Isusu i s Isusom! A za osobni odnos s Isusom, kao što smo već rekli, nužno je upoznavanje. No njega ne može upoznati onaj koji zanemaruje upoznavanje Pisma. Evo što kaže sveti Jeronim:

»Vraćam što sam dužan, slušajući Kristove zapovijedi, kad kaže: „Ispitujte Pisma“ i „Tražite i naći ćete“. Činim to da ne bih sa Židovima čuo: „Lutate ne poznavajući Pisma ni Božju snagu“. Ako je naime – kako tumači apostol Pavao – Krist Božja snaga i Božja mudrost, onaj tko ne pozna Pisma, ne zna Božju snagu ni njegovu mudrost: nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista.«

Prijedlog kratke (strelovite; poželjno izgovarati što češće tijekom dana!) MOLITVE ZA OSOBNI ODNOS S BOGOM

Isuse, ja znam da osobni odnos s Ocem mogu uspostaviti samo po tebi. Molim te, užeži u meni snažnu čežnju da te po tvojoj riječi upoznam kao svog osobnog spasitelja i Gospodina. Amen.

Ne smatram da smo ovim iscrpli sve razloge za čitanje Biblije, ali mislim da je i ovih sedam dovoljno i predovoljno da poslušamo preporuku saborskih otaca imajući stalno na umu kako čitanje Svetoga pisma treba da prati molitva, kako bi ono postalo razgovor između Boga i čovjeka jer: „Njemu govorimo kad molimo, njega slušamo kad čitamo božanske poruke“.

Prijedlog molitve prije čitanja Pisma

Nebeski Oče, hvala ti za tvoju svetu riječ koja mi govori o tvojoj golemoj ljubavi, o tvome Sinu Isusu, mom spasitelju.

Gospodine Isuse, hvala ti što mi daješ vječni život. Duše Sveti, dođi i svakim danom otkrivaj mi Isusa sve više. Dođi sada i prosvijetli me dok čitam ovu spasonosnu Božju riječ. Amen.

Rhema br. 9 (siječanj/veljača 2004.)

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.