Foto: Shutterstock
Isus govori o svojem danu – o danu Sina Čovječjeg, tj. o kraju svijeta. Njegove je riječi zapisao Luka u 17. poglavlju svoga evanđelja:
I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi. U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati. Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Upitaše ga na to: „Gdje to, Gospodine?“ A on im reče: „Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.“
(Lk 17, 26 – 37)
„Ne silazite s krova prema kući da biste što spasili” – što to znači?
Približava se kraj liturgijske godine, koji je uvijek glasnik i upozorenje za nas da ne zaboravimo na kraj, na kraj ovog svijeta i na dan kad će se vratiti naš Gospodin. U evanđelju je on nazvan danom Sina Čovječjega, koji se treba otkriti, objaviti – gdje se javlja i značajna riječ – apokalypto, po kojoj je nazvana posljednja knjiga Biblije – Apokalipsa. To sigurno nije slučajnost (Lk 17, 30).
Ako se Isus treba objaviti ili otkriti, to znači da zasada ostaje prikriven, skriven, a iščekivano otkrivenje bit će popraćeno strahom naroda. Isus nas upozorava da nitko od nas u vrijeme njegova otkrivanja ne pokušava bilo što spasiti. Jedino možemo spasiti sebe u njemu, spremni na gubitak svega, i to samo ako s njim ne izgubimo povezanost. Nemojmo tugovati što nismo griješili, ne tugujmo ako smo „izgubili“ grijehe, samo ih se odreknimo, jer zbog njih nastupa propast ovog svijeta bezakonja. On govori da se ne vraćamo natrag s polja – da ne silazimo s terase, krova prema kući da bismo što spasili.
Sve je više filmova katastrofe – možda suvremeni redatelji nešto predosjećaju?
Krov o kojem govori Isus, začuđujuće i meni samomu, podsjeća me upravno na „krov svijeta“, odnosno Himalaju. Ne silazimo s krova, zato da ne bismo izgubili najviši duhovni stupanj. Je li to povezano s imperijalnim silama, Kinom i Indijom? Ne znam. Također podsjećam da je David bio upravo na terasi kad je gledao Bat-Šebu (2 Sam 11, 2). Nepotrebno je sišao s terase i s njom zgriješio. David je trebao moliti na terasi, a ne gledati golo tijelo. Naime na terasama su ljudi često molili – primjerice Judita ili Petar u Jafi. Za mene je taj simbol krova ili terase jasan – ne gubiti visok stupanj duhovnosti – penjati se kao planinar na nebu najbliži stupanj duhovnosti. Možda se sjećamo filma Rolanda Emmericha pod naslovom 2012.? Glavni su se junaci uspjeli spasiti na himalajskim vrhovima, skriveni u arkama. Film je samo film, ali u posljednje vrijeme sve je više filmova katastrofe i može biti da suvremeni redatelji nešto predosjećaju, a ne da samo izmišljaju.
„Ne vraćaj se s polja”: ne vraćaj se grijehu…
Isus također govori da se ne vraćamo s polja na kojem ćemo biti u danima njegova dolaska. To polje iz Lukina evanđelja, s kojeg se ne smijemo vraćati, možda je upravo ono na kojem će određena osoba pronaći, duboko pod zemljom, skriveno blago (usp. Mt 13, 44). U paraboli taj je čovjek kupio i sakrio nalazište na tome samom mjestu. Blago je Krist, skriven u polju našeg djelovanja. Radi se o tome da ne odbacimo skriveno blago u širokom polju naših postupaka; da ne odbacimo skriven u nama život Isusa Krista. Treba prodati sve grijehe u „mjenjačnici“ ispovjedaonice i kupiti blago svete pričesti. Smisao je jasan: ne vraćaj se grijehu, ne budi kao Lotova žena, koja čezne za Sodomom. Dan Sina Čovječjega doći će iznenada, kao u potopu iz Noinih dana, kao u noći Sodome, kad su Lota uzdigli anđeli.
Gdje i kada će se to zbiti?
Naš Gospodin također govori da će dvoje biti u jednom krevetu, a samo jedan će biti spašen, da će dvije mljeti, a jedna će pronaći spas. Dvoje ljudi će raditi isto na istom mjestu, u istoj tvrtki ili na ulici, ili doma, ili čak u svetištu, ali samo jedan će se spasiti, onaj koji se hrani Tijelom Isusovim čiste savjesti.
Po Luki, nije važan trenutak, već mjesto spasenja u vrijeme propasti. U njegovoj verziji događaja učenici ne pitaju kad će to biti, nego: „Gdje, Gospodine?“ Samo kod Mateja učenici pitaju za vrijeme: „Reci nam kad će to biti i koji će biti znak tvojega dolaska i svršetka svijeta?“ (Mt 24, 3) Isus ne govori o konkretnom danu i godini, nego daje znakove, koji će se pojaviti u zadnjim trenutcima svijeta, na dan njegova dolaska. Isto kao kod Luke i kod Mateja čitamo: „Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi.“ (Mt 24, 28) I za nas je to najvažnija rečenica. (…)
Ulomak iz knjige „Nema više vremena!” autora Augustyn Pelanowski, OSPPE. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
O knjizi „Nema više vremena!“
„…u posljednje vrijeme sve je više filmova katastrofe i može biti da suvremeni redatelji nešto predosjećaju, a ne da samo izmišljaju.”
Pomognimo sebi i drugima ispovjediti se, jer vremena je malo. Pomogni sebi i drugima preobratiti se.
Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje,
kako ga neki sporim smatraju,
nego je strpljiv prema vama
jer neće da tko propadne,
nego hoće da svi prispiju k obraćenju.
Kao tat će doći dan Gospodnji
u koji će nebesa trijeskom uminuti…
(2 Pt 3, 9 – 10)
Ulomak iz knjige
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Priredila Martina Vidaković; Book.hr
