Foto: Shutterstock
U svakom području života u kojima si poštovao roditelje u tim će ti područjima biti dobro
Prvi svetopisamski zakon koji koristimo temelji se na jedinoj od Deset Božjih zapovijedi koja u sebi sadrži i obećanje: „Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje“ (Pnz 5,16).
To je opis stvarnosti. U svakome području života u kojemu si mogao poštovati svoje roditelje, i tako činio – u tome će ti području zaista i biti dobro. U preko četrdeset godina dušebrižništva, nikad se još nisam susreo s iznimkom vezanom uz taj zakon.
Što točno znači poštovati
Poštovati znači slušati, i nastojati uvažavati. Znači ljubiti, cijeniti i praštati. Ima roditelja koji nisu časni, ali nas Bog pozivlje iz svega se srca potruditi.
Suprotnost ovoga zakona jednako tako vrijedi i pruža nam temelj razabiranja stvari: u svim onim područjima, te do one mjere do koje, kao dijete, nisi mogao poštovati svoje roditelje, neće ti biti dobro. Kad god nam se netko obrati za dušebrižništvo, kakav god bio problem, naš je put k ozdravljenju uvijek isti. Saslušamo pojedinosti postojećeg problema a onda provjerimo u kojem je odgovarajućem području osoba propustila poštovati oca i majku. Riječ Božja ili jest istinita, ili nije. Da je osoba poštovala svoje roditelje, bilo bi joj dobro. Ako trpi od nekog dubokog i trajnog problema za koji je do bilo koje mjere odgovorna, na neki je način uskratila poštovanje jednome ili obama roditeljima.
Kad ne poštujemo Božji zakon dolazi do pomutnje
Dušebrižništvo je u suštini toliko jednostavno. Apsolutnost Božjih zakona donosi izvjesnost (v. Ps 19,7–14). Kad se udaljimo od jednostavna temelja u osnovnome Božjem zakonu – u ovom slučaju, od poštovanja roditeljâ – nastupa pomutnja. (…)
„Što tko sije, to će i žeti!”
„Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!“ (Gal 6,7). Nema iznimaka. Zakon je zakon. Svako dobro djelo sije blagoslov i žet će blagoslov, a svako zlo djelo sije nevolju i žet će nevolju.
„Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni“ (Gal 6,8). To znači da nam nagrada nikad ne može izmaći, ali jednako tako ne možemo izbjeći ni posljedice onoga što smo učinili u tijelu. Oni koji misle da su se uspjeli „izvući“ s nekim tjelesnim postupkom, svejedno će žeti nevolju. Štoviše, čim dulje grijeh ostane neokajan, to će žetva biti veća. „Posijali su vjetar, i požet će oluju“ (Hoš 8,7).
Djeca često ne razumiju stegu što je roditelji primjenjuju s najboljim namjerama, a kamoli njihove krive postupke i zlostavljanja. Na to reagiraju grešno, uskraćujući poštovanje očevima i majkama, sudeći ih nečistim srcima. Djeca su, naposljetku, prilično grešna – istina, zaogrnuta mekom kožom i anđeoskim očima, ali svejedno grešna!
Pokrenula su sile koje će im se osvetiti. Ne odmah. Ne žanjemo u vrijeme sjetve, ni kad biljka proklija, ni kad procvjeta niti dok je njezin plod još nezreo. Žetva dolazi tek nakon mnogo godina, kad su djela već odavno zaboravljena, ako smo ih uopće i bili svjesni. Zbog toga odrasli žanju zapanjujuće posljedice grijehâ što su ih protiv roditeljâ posijali kao posve mala ili malo veća djeca.
Život nije pravedan – zato je Bog poslao Isusa…
To se čini nepravednim – i jest. Bog je pravedan, ali život, sve od Adamova grijeha, nije. Bog je od samoga početka plana spasenja znao da će, zbog zaraženosti Adamovim grijehom, čak i djeca pokretati sile koje bi ih kasnije mogle uništiti.
Stoga je, u punini vremena, Bog poslao Gospodina Isusa, koji je pošao na Križ kako bi pretrpio posljedice svih naših grijeha. Njegovo milosrđe čeka samo jedno: naše uviđanje i ispovijedanje grijeha koji je posijao sjeme što ga sada žanjemo, ili ćemo ga još žeti.
Potreba za dušobrižnicima
Otud potreba za dušebrižnicima, jer, kako je napisao David: „Ali, tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!“ (Ps 19,13).
Nitko od nas ne vidi jasno u vlastito srce. Jednako tako ne možemo opaziti svoje skrivene motive: „Savjet je u srcu čovječjem voda duboka, i razuman će je čovjek iscrpsti“ (Izr 20,5). Gospodin nam, po Duhu Svetomu otkriva što je u nama potrebno oprostiti i privesti k smrti: „Doista, ničega sebi nisam svjestan, ali time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin“ (1 Kor 4,4).
Dušebrižnici su Gospodinovi sluge po kojima On objavljuje što je skriveno i pruža svoje milosrđe, kako bi Križem zaustavio žetvu naših grijeha iz djetinjstva. (…)
Ulomak iz knjige Johna Lorena Standforda i Marka Standforda Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
O knjizi „Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje“
Nema nikakve dvojbe da je svijet načet; narodi, obitelji, i pojedinci – svi redom imaju iskustvo slomljena i pala svijeta u kojemu Sotona ima svoja uporišta moći. No, vjernici trebaju postati slobodni, cjeloviti i zreli u Kristu. Kako to postići?
Odgovor daju sin i otac Sandford. U knjizi ćete naučiti kako ozdraviti čitavu osobu, u emocionalnom, tjelesnom i duhovnom smislu, te kako se djelotvorno služiti oslobođenjem i unutarnjim ozdravljenjem. Upute se temelje na biblijskoj istini te na iskustvu autorâ, koje je plod njihova dugogodišnjega bavljenja ovim službama.
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Priredila Martina Vidaković; Book.hr
