Foto: Shutterstock
Jedne večeri, na studentskom vjeronauku, povela se rasprava o pitanju dolazi li Isus baš u svako srce koje ga pozove. Jedna skupina studenata zalagala se za potvrdan odgovor dok je druga skupina tvrdila da Isus ne dolazi samo tako u svako srce.
„Zašto bi Isus jednako zahvatio čisto i plemenito srce kao i ono u kojemu je nered?”
„Nije isto, Isus poznaje sva srca i sve vidi i zna. Zašto bi Isus jednako zahvatio čisto i plemenito srce kao i ono u kojemu je nered?” – rekao je jedan student.
„Istina, nisu sva srca jednako zaslužila!” – dodao je drugi.
Svećenik je poslušao stavove studenata, a zatim im ispričao sljedeću priču.
U mom je srcu nered i znam, nije ti baš ugodno mjesto za prebivanje, ali ja te pozivam…
Jedna je mlada djevojka odlučila ponovno, nakon niza godina, otići u crkvu. Čekajući svetu misu, nametnulo joj se upravo pitanje dolazi li Isus baš u svako srce koje ga pozove i ima li uopće smisla ovaj njezin ponovni dolazak. Ulazeći u crkvu, vidjela je toliko pobožnih ljudi koji su neprestano uz Isusa, koji ga nisu napustili kao ona i koje je smatrala barem dostojnijima od sebe da Ga zazovu u svoje srce. Nakon niza pitanja koja su joj prošla kroz glavu, ipak se odluči obratiti Isusu:
Isuse, evo me ponovno ovdje pred tobom. Nisam sigurna je li ispravno, ali dolazim te zamoliti da ponovno dođeš u moje srce i da se u njemu ponovno rodiš. U njemu je nered i znam, nije ti baš ugodno mjesto za prebivanje, ali ja te pozivam. Ako smatraš ovaj poziv licemjernim ili nedostojnim, shvatit ću. Ipak, želim da znaš da su ti vrata otvorena.
…i položi ga u jasle…
Za nekoliko trenutaka počela je sveta misa. Djevojka je slušala i zajedno s ostalima molila. Ipak, zrno je sumnje iz nekog prikrajka još uvijek postavljalo pitanje je li u redu to što je ponudila Isusu za prebivanje, upravo svoje, nedostojno srce.
Na red je došlo čitanje Evanđelja. „Čitanje svetog Evanđelja po Luki, druga glava, Rođenje Isusovo” – reče svećenik i počne čitati. Djevojka je pomno pratila što svećenik čita. Slušajući, u trenutku, tijelo joj protrne na naizgled običan redak: „I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.” Djevojka tada prepozna Isusov odgovor na svoj poziv. Čvrsto je znala da će doći.
Svećenik rastumači studentima…
Isus ne bira ljepotu niti udobnost, nego se rađa tamo gdje za Njega ima mjesta…
„Isus nije rođen u lijepoj gostionici, nego u neudobnoj štalici. On ne bira ljepotu niti udobnost u kojoj će se roditi, nego se rađa tamo gdje za Njega ima mjesta. I dakako, mjesto na kojemu se Isus rodi, ma kako neudobno bilo, na koncu postaje sveto – baš kao i štalica.”
Iste večeri u srcima nekih studenata javila se spoznaja, čvrsto uvjerenje da će Isus ipak doći. Važno je samo napraviti mjesta i otvoriti vrata.
