„Postoji u životu tisuću razloga da čovjek bude obeshrabren, a upravo je ova usporedba protiv toga usmjerena. Sve što imaš u konačnici ti je povjereno kao dobro, kao dar, i od toga čini ono što možeš najbolje.”
„Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.” „Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’” „Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’” „A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’” „’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’”
Mt 25,14-30
I u ovoj usporedbi o talentima gospodar se vraća ‘tek nakon dugog vremena’. Ali dolazi iznenada, kad ga nitko ne očekuje. I dolazi do konačnoga obračuna. Nagrada se ne isplaćuje prema onome što je tko dobio, nego sukladno vjernosti, marljivosti pojedinoga sluge. Svatko od nas ima svoje vlastite darove, svatko vlastitu zadaću u životu koju on sam mora ispuniti. Marljivi i vjerni sluga jest onaj koji danas i ovdje radi, a ne sanjari o budućnosti. Svijet je nedovršen, Gospodin ga je stvorio, ali je čovjekovo da mu daje ljudski oblik, da se preda do kraja djelu koje mu je sam Tvorac namijenio.
Isus nas ovdje želi poučiti dvije stvari
Očevidno je da je u žarištu Isusove misli ovaj treći sluga koji ništa nije radio. Sve iz pusta straha. On se gospodara boji i zato je u stalnome strahu i za ono što mu je povjereno, ali i u strahu od kazne, kojoj na kraju ipak ne izmiče. Isus nas želi poučiti: Ne smijemo se bojati Boga, pred njim imati straha. Zatim je ovo usporedba protiv bilo kakva oblika zavisti ili konkurencije. Uvijek smo u opasnosti gledati preko plota, na bližnjega, koji više ima, ljepši je, pametniji, bolji, koji je u svakom pogledu povlašten. I uvijek prigovaramo kako je sudbina prema nama nepravedna, kako su drugi na osunčanoj strani života, dok nas osobno stalno prati ‘smola’. I iz toga onda izlazi svaki oblik rivalstva i nepodnošljivosti koja seže čak i do ubojstva bližnjega.
Jedino pravo pitanje u životu
A zapravo je jedino pravo pitanje u životu to što nam je Gospodin dao. Obilno nam je darovao i to bi moralo ispunjati naše srce mirom i ljubavlju. Bog nas neće pitati zašto nismo bili Mojsije, Abraham, Jeremija, ovaj ili onaj velikan povijesti, nego će nas pitati, zašto smo u danim okolnostima propustili biti ono što smo trebali biti, ni manje ni više. I to je sve umijeće našega kratkoga života. Pronaći vlastitu mjeru, naučiti cijeniti darove koje imamo, njih koristiti i do kraja iskoristiti, na dobro upotrijebiti, umnožiti.
Isus nam želi poručiti ovom usporedbom: Ili ćemo promatrati svoj život kao veliki Božji dar nama darovan, pa ćemo ga prihvatiti sa zahvalnošću. Ili ćemo promatrati svoj život u usporedbi s drugima pa ćemo se upustiti u zavist i konkurenciju, i onda će nam za sve biti Bog kriv. Opet imamo ovdje ozbiljenje Isusove riječi o tome, da tko želi svoj život sačuvati (svoj talenat zakopati!), na kraju će izgubiti sve, bit će praznih ruku na konačnom obračunu i sudu.
Kapital je ponuđen i svakome dodijeljen, treba se potruditi oko njega, integrirati ga u svoj život i pretvoriti u djelo. Nemoguće je bježati od odgovornosti. Makar to bio i jedan talent, moguće ga je upotrijebiti. Jedna se ovca izgubi, i ide se u potragu za njom, jedna drahma se zagubi negdje u pepelu ognjišta, pa kućanica isprevrće sve u kući da je pronađe. Isusu je do malenoga i malenosti, neznatnosti. To je uočljivo u svemu njegovu djelovanju. U malenome se prepoznaje veličina.
Od onoga što si dobio možeš napraviti čuda!
Onaj što vraća onaj svoj talent, novčić kao da želi reći: „Evo ti i moj život. Ničemu ne vrijedi. Ne znam što bih započeo sa samim sobom? Pa tko sam to ja uopće? Kod mene se ništa ne isplati.” Nitko ne smije dići ruke od sebe. Ovaj ih je beskorisni i lijeni sluga digao. Potrebno je prihvatiti sebe i povjerene darove. Tako će se kapital oploditi, ma kako bio neznatan. Nesposobni upravitelj to nije znao, nije se na to odvažio i promašio je svoj život. “Čime je moguće otkupiti promašeni život”? reći će Isus na drugome mjestu (Mk 8,37). Ničim. Stoga je Isusova smjernica jasna: Naprijed, na posao. Treba se pokrenuti i raditi odgovorno s povjerenjem. Za Isusa važi dvojstvo: Vjerovati i činiti, slušati i činiti, poučavati i činiti, i tako redom. Za Isusa, prema Blochovim riječima, ne postoji pakt ili sporazum nemiješanja. Treba se zauzeti za svijet vrijednosti, makar u životu sve protiv toga govorilo.
Isus nas ne plaši paklom, nego nam želi istjerati strah iz kostiju. Postoji u životu tisuću razloga da čovjek bude obeshrabren, a upravo je ova usporedba protiv toga usmjerena. Sve što imaš u konačnici ti je povjereno kao dobro, kao dar, i od toga čini ono što možeš najbolje. Ovaj treći sluga čini se da je prosvjedovao i štrajkao cijeli život, egzistencija u štrajku, on se do kraja uskratio bilo kome. I na kraju ostaje sam. On postaje sam sebi zatvorom. Strašna je ova riječ u Mateja: “Bacite ga u krajnju tamu, gdje će biti škrgut zuba!” Čak šest puta stavlja Matej tu riječ Isusu u usta u svome Evanđelju. Bilanca svega jest krajnja tama, odbačenost, strah. Jer nije ništa riskirao, on je na kraju prokockao svoj život.
Oni koji su u životu dobitnici
U Isusovu okružju bilo je mnoštvo onih koji su stavili sve na jednu – Isusovu – kartu, i na kraju su bili dobitnici. Mnogi koji su bili ona stota izgubljena ovca. Svi su se oni u svome očaju upustili u Isusa i dobili što su tražili. A svijet je još uvijek neispisana knjiga, neobrađena njiva, povijest je isto tako velika radionica. Stoga treba sjeme nade, predanja, žrtve i neumornoga rada, a ne kao lijeni i beskorisni sluga zakopati povjereno i živjeti u stalnu strahu za sebe i ono što mu je dano. Nebo je mjesto i stanje posvemašnje integriranosti, pomirenosti sa sobom, svijetom i Bogom. Na to nas Isus poziva.
Autor: fra Tomislav Pervan (Medjugorje.hr; Book.hr)
Priredila Martina vidaković
