Foto: Shutterstock
Kada pišem o sakramentu braka, osobito o nepromjenjivome crkvenom nauku utemeljenome na Svetome pismu (teme kao što su nerazrješivost braka, nekorištenje kontracepcijskih sredstava…), nerijetko se nađe netko tko to komentira s podsmijehom, riječima poput: „Kako netko tko živi u celibatu može davati savjete onima koji su u braku?“
Svećenik je kao trener plivanja: sa ‘suhog’ može vidjeti mnogo toga
Naravno, proživljeno iskustvo je nešto neprocjenjivo, ali ne valja zanemariti ni pogled izvana. Kada sam se kao mladić bavio plivanjem, naš nam je trener, koji je stajao izvan bazena, govorio kako ispraviti položaj tijela i što učiniti kako bismo plivali bolje i brže. On je sa suhoga terena nama iskusnim plivačima davao uvid u nešto što mi nismo mogli vidjeti. Ja sam možda mislio da se savršeno držim u vodi, ali on je vidio što mi nedostaje.
Na sličan način svećenici i ostali koji žive u celibatu, MOGU reći nešto o životu u braku. Ono što mi naučavamo, nije bolje od savjeta koji mogu dati oženjeni muškarci i udane žene, ali je drugačije. Riječ je o drugačijoj perspektivi. Ponekad iz svoga kuta možemo bolje sagledati neke stvari vezane za brak koje oni koji su u njemu vide teže. Nadalje, važno je da su svećenici i redovnici dobro upućeni u biblijski nauk o braku i obiteljskome životu te onima koji žive u braku mogu pomoći u učvršćivanju u Božjoj Riječi i odnosu s Autorom braka.
Nakon uvodne riječi, volio bih vam predstaviti učenje pape svetoga Grgura Velikog i njegove savjete za one koji su u braku. Ovaj je svetac sve to sažeo u svome djelu Pastoralno pravilo. Kao svećenik i biskup, on nudi savjete koji su više teološke naravi, a manje praktične (npr. komunikacija u braku, rješavanje sukoba…). Međutim, njegovi savjeti imaju važnost za praktičan bračni život. Donosim izvatke iz njegova djela Pastoralno pravilo (III.27) te svoje komentare.
1. Boga treba uvijek staviti na prvo mjesto
Sv. Grgur: »Onima koji su sjedinjeni u braku, savjetujem da zajednički razmotre što je dobro za njihova bračnog druga. Treba paziti da ugađajući jedno drugome, oni pritom ne uvrijede svoga Stvoritelja. Drugim riječima, oni na ovome svijetu trebaju živjeti tako da ne zapostave svoju čežnju za Bogom… Trebaju biti svjesni da je situacija u kojoj se trenutno nalaze, samo prolazna, a ono za čime čeznu da je vječno.«
Mons. Pope: Srž savjeta svetog Grgura je u ovome: Bog je na prvom mjestu. Čak i kada bi jedan od supružnika prisiljavao drugoga da odbaci ono što Bog naučava, zanemari molitvu ili pobožnost, neka se taj muž/ta žena, u ljubavi i povjerenju odupre napasti da zanemari ili ne posluša Boga. Ugoditi Bogu bitnije je i potrebnije nego ugoditi bračnome drugu. Iako ljubav prema Bogu i ljubav prema mužu/ženi nikako ne bi smjele isključivati jedna drugu, Boga uvijek treba staviti na prvo mjesto.
Sveti Grgur također podsjeća da je brak od ovoga svijeta, stoga je prolazan, dok Bog ostaje zauvijek. Na to redovito zaboravljamo usredotočujući se na prolazne stvari, radosti i probleme, a zanemarujući svoj budući život. Život koji nas tek čeka značajniji je jer je vječan.
Gledajući očima prolaznosti, brak ne promatramo samo kroz radosti koje on donosi nego i kroz tuge i poteškoće znajući da će sve nevolje proći. S tim ćemo pologom lakše izdržati poteškoće i gledati u onu slavu koja nas čeka iza križeva.
2. Čeznite za sjedinjenjem s onime što je vječno
Sveti Grgur: »Iako se oni koji su braku ne mogu potpuno odmaknuti od prolaznih stvari, oni mogu čeznuti za sjedinjenjem s onime što je vječno… Dakle, kršćani se u braku ne trebaju potpuno predati stvarima koje sada posjeduju jer će u protivnome potpuno otpasti od onoga čemu se trebaju nadati… Sveti Pavao to dobro izražava kada kaže da „odsada i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju“ (1 Kor 7,29). Drugim riječima, Pavao ukazuje na muškarce koji uživaju utjehu tjelesnog života sa svojim ženama, ali na način da ih ljubav prema njima ne odvraća od Boga. Onaj tko ima ženu, neka živi kao da je nema shvaćajući da je sve to prolazno.«
Mons. Pope: Iako ljubav prema bračnome drugu i sva dobra koja brak donosi nisu nužno u sukobu sa željom za vječnim stvarima, osoba se u braku mora svjesno truditi da njezine svjetovne želje ne nadvladaju one za nebeskim dobrima.
Ovo se ne odnosi samo na brak nego i na druga područja života. Primjerice, mi u ovo moderno doba uživamo u svim blagodatima služeći se električnom energijom, tekućom vodom, zabavnim sadržajima, obiljem dobre hrane i slično. No, uza sve to, ljudi danas, nažalost, sve slabije mare za svoj duhovni život i nebeske stvari. Čak mnogi kršćani u svome takozvanom duhovnom životu ustrajnije mole za poboljšanje financijskog stanja, zdravlje i svjetovne stvari nego za svetost i vječni život.
Dakle, radosti ovoga svijeta i bračnoga života treba doživljavati kao predokus mnogo veće slave, koja ima doći i za kojom trebamo još predanije čeznuti.
3. Sa strpljivošću podnosite ono što vam stvara nezadovoljstvo i činite sve težeći za spasenjem onoga drugoga
Sv. Grgur: »Onima koji su u braku, savjetujem da sa strpljivošću podnose ono što im povremeno stvara nezadovoljstvo i da čine sve težeći za spasenjem onoga drugoga… Savjetujem im da ne brinu o tome koliko moraju pretrpjeti od svoga supružnika, nego da razmisle koliko njihov bračni drug trpi zbog njih. Kada svaki od njih uistinu razmisli o tome, bit će im oboma lakše podnositi trpljenja.«
Mons. Pope: Tako je lako nabrojati tuđe grijehe i nedostatke. No svaki bi supružnik trebao reći: „Moj brak nije savršen zbog mene… Ja sam grešnik/grešnica i u braku sam s grešnikom/grešnicom, svjestan/svjesna sam toga… Živim u palome svijetu kojime upravlja pali anđeo i sam(a) se mučim sa svojom palom ljudskom naravi.“
Strpljivost na koju nas papa Grgur podsjeća, odnosi se na Križ. Sam nam Gospodin govori da moramo biti spremni nositi svoj križ jer u protivnome ne možemo biti njegovi učenici. Iskreno, čini mi se da su ljudi skloni najteže križeve stavljati onima koje vole.
Ljubiti znači biti ranjiv. Korijen riječi ranjivost jest rana. Iz toga proizlazi da biti ranjiv znači iz ljubavi pretrpjeti bol koju nanosi rana. Također, korijen riječi strpljivost jest glagol trpjeti. Tako dakle biti strpljiv znači biti spreman pretrpjeti nešto radi drugoga.
4. Budite svjesni svetosti bračnog čina
Sv. Grgur: »Supružnici moraju biti svjesni da je svrha njihova zajedništva rađanje djece, ali kada se prepuste neumjerenom odnosu, oni ne služe prenošenju života, nego užitku… Zato sveti Pavao, kao dobar poznavatelj Božje medicine, piše: „Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i neka svaka ima svoga muža“ (1 Kor 7,1). Dakle, Pavao ovime pretpostavlja strah od bludnosti, ali ovim pravilom nije obuhvatio one koji su snažni, nego je na postelju pokazao onima koji su slabi, kako oni ne bi pali. Zatim je za slabe još nadodao: „Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu“ (1 Kor 7,3). … On to govori jer je mnogo onih koji, iako jasno odbacivši tjelesni grijeh (npr. bludnost), ipak tijekom bračnog čina ne ostaju isključivo u granicama pravednosti (npr. bračni čin bez namjere prokreativnosti).«
Mons. Pope: Dakle, iako je bračni čin istovremeno dopušten i plemenit, kao i u svakome drugome užitku može se dogoditi da mu se pridaje prevelika važnost ili ga se ne povezuje s njegovom istinskom svrhom.
Ovo suvremeno doba obilježeno je mentalitetom kontracepcije, koji ističe da spolni čin i prenošenje života nisu nužno povezani. Kada se prepustimo takvome pogrešnom poimanju (koje se istovremeno protivi prirodnome zakonu i objavljenoj istini), spolni je čin sam sebi svrhom i razdvaja ono što je Bog spojio. Spolni čin kojemu je svrha jedino užitak, olako prelazi u ponižavajuće, čak neprirodno ponašanje, a druge, čak i supružnike, svodi na seksualne igračke uskraćujući im mogućnost roditeljstva. Muškarac koji svoju suprugu gleda kao (potencijalnu ili stvarnu) majku svoje djece, gleda je na drugačiji način od onoga kada bi je promatrao kao svoju seksualnu igračku.
U tome je kontekstu papa Ivan Pavao kontroverzno izjavio da je požuda moguća i među supružnicima, čime oni povrjeđuju ono što Gospodin naučava u Mt 5,28. Što je to požuda? Ukratko, to je svođenje ljudske osobe na njegovo ili njezino tijelo i užitke koje to tijelo može pružiti. Zbog požude se zaboravlja da se osobu treba ljubiti zbog nje same, čak i kada se ne može uživati u njezinu tijelu ili je ono zbog starosti ili bolesti postalo manje „poželjno“.
Ako se bračni čin svodi samo na užitak, taj užitak s vremenom nestane, a sam čin postane dosadan
Mons. Pope: Iako je spolna želja predivan Božji dar, zbog naše pale naravi valja njome upravljati pažljivo i razumno. Ne smije se dopustiti da se njome zasjeni ono što je ispravno i ono što je veće od samoga seksa: Bog, novi život i obiteljski život kojemu ona služi.
Stoga sveti Grgur tumači da nas sveti Pavao također uči da je muž svojoj ženi dužan dati ono što joj pripada: ne samo svoje tijelo nego čitava sebe. On je također treba voljeti ne samo zato što ga ona seksualno privlači nego zbog svega onoga što ona jest. Sve su ovo također dužnosti žene prema mužu.
Ako se bračni čin svodi samo na užitak, a ne i na veće dobro samih supružnika i prenošenje života, taj će užitak s vremenom nestati, a sam će čin postati dosadan. Ključno je da se brak gradi na onome što je trajnije od užitka i sreće. Tako papa Grgur ističe da sveti Pavao supružnicima pokazuje što čini istinsku seksualnost u braku napominjući im da radije padnu na postelju, nego da lupe glavom o pod služeći se kontracepcijskim sredstvima ili savladani požudom ili bludnošću.
Nije li mudar ovaj naš veliki crkveni naučitelj, pastir i svetac! Sveti Grgure Veliki, moli za nas!
Iskusite život u braku kakvim ga je Bog zamislio i vama namijenio uz svjetski bestseler „Ljubav i poštovanje”. Knjigu možete naručiti ovdje.
Autor: mons. Charles Pope (blog.adw.org; Book.hr)
Priredila i prevela Dubravka Rojc
