Što ti je to u ruci?

Čime možemo utjecati na svijet ili ljude oko sebe? Možda mislimo da nemamo nikakav dar ili da nemamo što ponuditi. To su neka pitanja koja si često postavljamo u životu i većinom zbog toga postajemo demotivirani da išta učinimo.

Drugo najvažnije pitanje koje si možemo postaviti u svojem životu i odgovoriti na njega jest što ćemo napraviti s onime što posjedujemo. Prvo pitanje na koje bismo trebali znati odgovor glasi: „Što si učinio s mojim sinom Isusom Kristom?“

Pitanje iz naslova ovog članka jest zapravo pitanje koje je Bog postavio Mojsiju kad ga je Mojsije susreo u gorućem grmu. „Što ti je to u ruci?“ (Izl 4, 2) To pitanje Bog nije postavio zato što ne bi znao što se nalazi u Mojsijevoj ruci, nego želi da Mojsije shvati što mu je dano. Zapravo nikada kada Bog postavlja pitanje to nije zato što ne zna odgovor, nego želi da mi dođemo do odgovora i uvidimo neke stvari.
Mojsije mu odgovara da je to štap – pastirski štap. I baca ga na Božju zapovijed na pod i štap postaje zmija, postaje živ. I Mojsije ga opet pokupi i opet se pretvori u štap.

“

Možemo imati ljubavi da služimo Bogu, ali strah Božji je početak mudrosti u našem hodu s Bogom.

„

Štap je značio četiri stvari za Mojsija i njegov identitet.

Pastir – Mojsije je bio pastir, to je simbol njegova zvanja.

Simbol prihoda – Sve što je Mojsije posjedovao bilo je u stadu koje je pazio. Po tom se je vidjelo koliko je bio bogat ili nije.

Utjecaj – Mojsije je koristio štap da bi vodio svoje ovce od mjesta do mjesta.

“

Bog je znao kakvi smo kad nas je pozvao, znao je gdje ćemo padati i svejedno nas je pozvao.

„

Strah Božji – Štap je bio početak mudrosti.

Kada Bog postavlja pitanje što mu je u ruci, želi da Mojsije shvati te četiri stvari za svoj život. Taj štap je bio uz Mojsija stalno i u svakom trenutku se je mogao ponovno pretvoriti u zmiju i usmrtiti Mojsija. On mu je predstavljao i strah Božji i zalog vjernosti. Možemo imati ljubavi da služimo Bogu, ali strah Božji je početak mudrosti u našem hodu s Bogom.
Koje god zanimanje ili dar imali, to je naš identitet, izvor prihoda i nešto čime ostvarujemo utjecaj na druge.

Pavao kaže u Poslanici Korinćanima: „Svakomu se daje objava Duha na opću korist.“ Na drugom mjestu Petar kaže: „Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti!“  Dakle, Pavao kaže da se svakomu daje objava na opću korist. I Petar govori da svatko prema primljenom daru služi drugima. U svojoj drugoj poslanici Petar kaže da nas je po spoznaji Isusa božanska snaga obdarila svime za život i pobožnost. Ne samo da su nam dani darovi za naš život, nego i za naš duhovni život.

Ako prihvatimo da sigurno imamo dar, preostaje nam da se potrudimo otkriti ga. Kad ga otkrijemo, kakav god on bio, to je naša pozicija utjecaja (v. 1 Kor 2, 12).

Možda možemo biti samo glas za drugoga koji se ne može založiti za tebe. Možemo pohvaliti koga, možemo mu pružiti mogućnost da iskoristi svoje potencijale. To je nešto čime možemo zadobiti utjecaj.

Pogledajmo primjer učitelja i nastavnika. To je jedna od najzahtjevnijih pozicija utjecaja. Pod sobom ima mnoštvo djece, mladih i na svakom satu odlučuje kakav utjecaj želi ostaviti na njih. I najobičniji radnik svaki dan odlučuje kakav će utjecaj ostaviti na ljude oko sebe.

Samo jedan primjer iz ugostiteljstva. Kada sjednemo u kafić ili restoran jedna od stvari koja nam popravlja dojam jest usluga. Ako je usluga bila pristojna ili simpatična i naš dojam o prostoru se popravlja. Ta osoba koja poslužuje odlučuje hoće li ostaviti utjecaj na ljude ili će odraditi ono što je minimalno potrebno da bi koga poslužio. Upravo to malo više odlučuje o tome kakav ćemo utjecaj napraviti na ljude i svijet oko sebe.
Već molitvom na početku dana za one koje ćemo susresti puno govorimo o tome koliko nam je stalo kakav ćemo utjecaj ostaviti taj dan.

Bog ne očekuje savršenstvo za koji zadatak. Jer ne možemo biti savršeni. Bog je znao kakvi smo kad nas je pozvao, znao je gdje ćemo padati i svejedno nas je pozvao. On je znao u što se upušta. Neće doći dan kad ćemo prestati griješiti. Ako danas „nismo“ ništa sagriješili, postoji naziv za to – lažljivac. Biblija kaže da čak i pravednik sagriješi sedam puta dnevno.

Koji god posao radimo s ljubavlju, to nije mali posao. Računa se za vječnost. Pavao kaže da ako nemamo ljubavi, ništa nam ne vrijedi. Ali ako ga radimo s ljubavlju, kakav god posao da radimo, on može biti Božje oruđe kojim ćemo utjecati na ljude i činiti promjenu za vječnost.

Što god da činimo u svojem životu. Prođimo sve četiri stvari koje je označavao Mojsijev štap i shvatit ćemo da je upravo to zanimanje koje imamo naša pozicija utjecaja. Svrha mojeg života nije samo za mene. Možemo sve to dati Gospodinu u službu i otvoriti se da upravo po nama utječe na druge.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.