Zavist predstavlja jedan od oblika tuge i prema tome odbijanje ljubavi; kršteni će se čovjek protiv nje boriti dobrohotnošću. Zavist često dolazi od oholosti; kršten čovjek trudit će se da živi u poniznosti: »Htio bih da se Bog po meni slavi. Pa dobro, raduj se napretku svoga brata, i Bog će se po tebi proslaviti; i svi će reći: ‘Budi hvaljen Bog’ koji ima takve sluge slobodne od svake zavisti koji se uzajamno raduju s dobra drugih.«
Objavljeno:
