Kad su Marija i Josip donijeli Isusa u hram da izvrše sve što je nakon rođenja prvorođenca propisivao Mojsijev zakon, došao im je ususret starac pun Božjega Duha, prorok. Zvao se Šimun, a sv. Luka piše da je bio pravedan, bogobojazan, te da su mu sve misli bile upravljene prema otkupljenju Izraela. Šimunu je Duh Sveti objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanoga Mesiju. Vođen Duhom, došao je u hram upravo onda kada su ondje bili Isusovi roditelji s malim Isusom na rukama.
Isus je „svjetlo na prosvjetljenje naroda“, ali i „znak osporavan“
Sav sretan, Šimun je uzeo u naručaj Božansko Djetešce te u njemu pozdravio onoga koji će donijeti spasenje svima narodima, koji će biti „svjetlo na prosvjetljenje naroda i na slavu Izraela”. No, sveti je starac predvidio da će on biti i znak osporavanja, onaj kome će se protiviti i koji će morati umrijeti, ali smrću koja će biti otkupiteljska. Tužno proroštvo pogodit će i Isusovu Majku: „I tvoju će dušu probosti mač”. Taj susret odlično opisao sv. Luka (Lk 2, 22-35).
Starac je Šimun u toj zgodi izrekao svoj himan: „Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru.“ Ta je pjesma hvale duboko ušla u kršćansku svijest, a od petog stoljeća moli se svaki dan u Povečerju. Starac je Šimun blagoslovio Mariju i Josipa, kako misli bibličar otac Vaccari, ne zato što je bio svećenik, već zato što su ga zbog njegove starosti i svetosti svi poštovali. Njegov je blagoslov u ljudskim očima značio odlikovanje. Ljudi uvijek žele da ih blagoslovi sveta osoba.
Šimun je zaštitnik Zadra, gdje se nalazi i njegova crkva i škrinja
Sveti starac Šimun vezan je s gradom Zadrom, čiji je zaštitnik. Ondje se nalazi i njegova crkva i škrinja. Povijest nam svjedoči da su istočno-rimski carevi, koji su stolovali u Carigradu, sve od četvrtog stoljeća, sakupljali ne samo glasovita vrijedna umjetnička djela nego i relikvije svetaca kako bi na taj način mogli stati uz bok s prvim Rimom. Tako je i tijelo sv. Šimuna bilo iz Palestine preneseno u Carigrad. Istočno-rimski car Justin II. dao je 570. godine u Carigradu sagraditi crkvu za te časne relikvije. Jedan sačuvani dokument svjedoči da su 1200. Danijel i Antonije Novgorodski vidjeli u Carigradu Šimunov grob. To dokazuje da su relikvije sv. Šimuna do XIII. stoljeća bile još u Carigradu.
Francesco da Milano, otvoreno pročelje škrinje u kojoj leži tijelo sv. Šimuna
Neki križar, vraćajući se lađom iz Sirije u svoj grad, nosio je tijelo sv. Šimuna. U blizini Zadra zahvatila ga je velika oluja…
Prema jednom gotičkom natpisu u raki sv. Šimuna može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je svečevo tijelo iz Carigrada bilo preneseno u Zadar 1203. godine. Sačuvana predaja govori da je za vrijeme križarskih vojni neki križar, po svoj prilici mletački plemić, vraćajući se lađom iz Sirije u svoj grad, nosio tijelo sv. Šimuna. U blizini Zadra zahvatila ga je velika oluja. Lađa je bila teško oštećena pa nije mogao nastaviti put u Mletke. Putnik je morao ostati u Zadru. Dok se u gradu popravljala njegova lađa, on se razbolio i sklonio u svratište pustinjaka na dnu zadarske luke. Tu se danas nalazi župna crkva sv. Ivana.
Oko vrata preminuloga našli su bilješku o moćima sv. Šimuna koje bijaše donio sa sobom
Zdravstveno se stanje križara pogoršalo, i on je vidio da mu nema lijeka pa je rekao redovnicima da po njegovoj smrti pregledaju sve njegove dokumente pa će naći nešto veoma zanimljivo. I doista, oko vrata preminuloga našli su bilješku o moćima sv. Šimuna koje bijaše donio sa sobom. Redovnici su odmah u ranu zoru počeli otkopavati svečevo tijelo. K tome, iste noći, viđenjem su bila upozorena tri gradska rektora, svaki napose, da se u spomenutom groblju otkopava tijelo velikoga sveca. Rano ujutro sva su trojica došli pa su jedan drugome ispričali što su u viđenju saznali. Redovnici su im otkrili da su i oni saznali da je na njihovu groblju pokopano tijelo sveca. Ubrzo je za to saznao čitav grad i tada je u Zadru započelo javno štovanje sv. Šimuna Pravednika.
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
