Foto: Shutterstock
„Da bi bio sretan, ne moraš više imati, nego – manje željeti.”
Phil Bosmans
»Bog svakome daje što mu je nužno. To je istina. Što je čovjeku nužno? Raskoš? Velik broj slugu? Posjedi čija se polja ne mogu prebrojiti? Gozbe koje vide gdje se od zalaska sunca rađa zora? Ne. Čovjeku je nužan krov, kruh, haljina. Neophodno da bi mogao živjeti.
Pogledajte oko sebe. Koji su to najveseliji i najzdraviji? Tko uživa zdravu, vedru starost? Oni koji uživaju život? Ne, nego oni koji čestito žive, rade i žele. Ti nemaju otrova pohote pa ostaju jaki. Nemaju otrova bančenja pa ostaju gipki. Nemaju otrova zavisti pa ostaju veseli. Naprotiv, onaj koji uvijek želi imati sve više, ubija svoj mir i ne uživa, nego prerano stari, usahnuo od zavisti ili od zloporabe.
Zar je svaka želja zabranjena? Ja to ne kažem
Mogao bih sjediniti sa zapovijeđu koja zabranjuje željeti što je tuđe i zapovijed koja zabranjuje krasti. Jer pretjerana želja doista gura u krađu. Samo mali korak je od želje do krađe. Zar je svaka želja zabranjena? Ja to ne kažem. Uistinu ne griješi otac koji radeći u polju ili u radionici želi odatle izvući ono čime bi mogao osigurati kruh djeci. Dapače, pokorava se dužnosti što je ima kao otac. Ali naprotiv onaj koji ne želi zbog drugog razloga nego da više uživa i prisvaja što je tuđe kako bi došao do većeg uživanja, taj griješi.
Zavist. Jer što je željeti tuđe ako ne lakomost i zavist? Djeco moja, zavist rastavlja od Boga, a sjedinjuje sa Sotonom. Pomišljate li da je Lucifer bio prvi koji je poželio tuđe stvari? Bio je najljepši arkanđeo, uživao je Boga. Trebao je time biti zadovoljan. Zavidio je Bogu i poželio je sam biti Bog pa je postao zloduh. Prvi zloduh. Drugi primjer: Adam i Eva su imali sve, uživali su zemaljski raj, uživali su prijateljstvo Božje, blaženi zbog milosnih darova što im ih je Bog bio dao. Trebali su se zadovoljiti time. Pozavidjeli su Bogu na znanju dobra i zla i bili izbačeni iz Edena postavši izgnanici nemili Bogu. Prvi grješnici. Treći primjer: Kajin je pozavidio Abelu na njegovu prijateljstvu s Gospodinom. I postade ubojicom. Prvi brato-ubojica. Marija, sestra Mojsijeva i Aronova, pozavidjela je bratu i postala prvom gubavkom u povijesti Izraela. Mogao bih vas korak po korak provesti kroz sav život Božjega naroda pa biste vidjeli da je neumjerena želja, od onoga koji ju je imao, učinila grješnika, a od naroda jednu kaznu. Jer grijesi se pojedinaca gomilaju i izazivaju kazne za narode, kao što zrnca i zrnca i zrnca pijeska koja su se nagomilala kroz stoljeća i stoljeća prouzrokuju odron koji zatrpa mjesta i one koji su u njima.
Danas vam kažem: oponašajte ptice u njihovoj slobodi od želja
Često sam vam dozivao u pamet primjer djece, jer su jednostavna i puna povjerenja. Danas vam kažem: oponašajte ptice u njihovoj slobodi od želja. Gledajte. Sad je zima. Malo hrane ima u voćnjacima. Ali zar se one ljeti brinu da je skupe? Ne. Uzdaju se u Gospodina. Znaju da će uvijek moći zaplijeniti za svoju voljicu jednog crvića, jedno zrnce, jednu mrvicu, jednog paučića, jednu mušicu na vodi. Znaju da će se uvijek naći topao dimnjak ili pramen vune za njihovo zimsko sklonište, kao što znaju da će, kad dođe vrijeme te im je potrebno imati sijena za gnijezda i više hrane za podmladak, biti mirisnog sijena na livadama, a sočne hrane u voćnjacima i u brazdama i da će zrak i zemlja biti bogati kukcima. I mirno pjevaju: „Hvala, Stvoritelju, za ono što nam daješ i što ćeš nam dati”, spremni klicati iz svega glasa kad u vrijeme parenja budu uživali u zaručnici i kad se vide umnoženima u mladima.
Ima li radosnijeg stvorenja od ptice? A ipak što je njezino shvaćanje prema ljudskom shvaćanju? Jedan komadić kamena prema jednom brdu. Ali vas poučava. Uistinu kažem vam da posjeduje radost ptice onaj koji živi bez nečiste želje. Pouzdaje se u Boga i osjeća ga Ocem. Smiješi se danu koji se rađa i noći koja se spušta, jer zna da je sunce njegov prijatelj, a noć da je njegova dojilja. Gleda ljude bez zlopamćenja i ne boji se njihovih osveta, jer im ni na koji način ne nanosi štete. Ne dršće nad svojim zdravljem niti nad svojim snom, jer zna da čestit život drži daleko bolesti i daje sladak počinak. Napokon, ne boji se smrti jer zna da, pošto je dobro radio, ne može primiti drugo nego osmijeh Božji.
I kralj umire. I bogataš umire. Ne udaljuje smrt vladalačka palica niti novac kupuje besmrtnost. Kako su smiješna stvar pred Kraljem kraljeva i Gospodarom gospodara krune i novci, a vrijednost ima samo život proživljen u Božjem Zakonu!
Ulomak iz knjige „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno” autorice Marije Valtorta (valtortahr.wordpress.com)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
