SVEĆENIK ODGOVARA // Borba sa skrupuloznom savješću: „Teško mi je razlučiti jesam učinila li određeni grijeh ili nisam. Jesu li moje ispovijedi bile valjane?” „Bojim se da sam koji put na ispovijedi rekla grijeh koji možda i nisam učinila, jer ga zapravo i ne shvaćam dobro, ali se ubraja u veće grijehe pa sam ga navela, iako vjerujem da je to potaknuto strahom…”

Hvaljen Isus i Marija!

Htjela bih Vas zamoliti za pomoć. Mislim da sam osoba sa skrupuloznom savješću. Događa mi se da mi se sve čini grijehom. Bojim se da sam koji put na ispovijedi rekla grijeh koji možda i nisam učinila, jer ga zapravo i ne shvaćam dobro, ali se ubraja u veće grijehe pa sam ga navela, iako vjerujem da je to potaknuto strahom.

Teško mi je razlučiti jesam li učinila određeni grijeh ili ne. Jesu li moje ispovijedi bile valjane? To me sad brine.

Hvala Vam!

Odgovor:

Zabrinuta kršćanko,

sakrament svete ispovijedi u svojoj biti ima važnu odrednicu, a ona se odnosi na povjerenje između Oca nebeskoga i nas samih. Prije nego pojasnim dio o kojem ste postavili pitanje, upućujem vas na prekrasan odlomak iz Lukina evanđelja (Lk 15, 1-32), koji govori o sinu, koji se odlučio vratiti u očevu kuću. Sin je svjestan da je ‘zabrljao’, ali je iznenađen toplom dobrodošlicom svoga Oca, koji bez obzira na sinovljevu grešnost u njemu vidi svoje dijete, a ne grešnika. To će nam pomoći u razumijevanju i ‘vašega’ problema.

Koraci u pripremi za svetu ispovijed

Pitamo se: što pokajnik/penitent/vjernik dobiva time što priznaje i kaje se za svoj grijeh? Dobiva odrješenje i otpuštenje grijeha, ali i obnavlja povjerenje, koje je narušeno grijehom. Čemu se više opterećivati (neučinjenim) grijehom i dodatno se ‘mučiti’? Doista to je nepotrebno. No, kako bi se nadvladao taj, i dijelom psihološki problem, savjetujem nekoliko jednostavnih praktičnih koraka:

Prvo: ispit savjesti uz pomoć nekog molitvenika.

Drugo: ispisivanje grijeha na list papira.

Treće: sakrament ispovijedi.

Četvrto i vrlo bitno: što smo rekli, rekli smo.

Potrebno je zatvoriti knjigu nakon toga poglavlja i ne vraćati se na učinjenu ispovijed. Bog je oprostio grijeh. Kako vrijeme bude odmicalo, shvatit ćete da Bogu nije potreban naš grijeh, već da ste mu potrebni vi. Potrebno mu je srce koje ga voli, a ne srce koje ga se boji. Sljedeći put pođite na ispovijed s više povjerenja i opuštenosti.

fra Tomislav Glavnik

Izvor:  Laudato.hr; Book.hr

Priredila Gabriela Jurković