Foto: Shutterstock
Svjedoči: Mandica
Večeras, dok pišem ovo svjedočanstvo, prebirem mnoge događaje u srcu i, kako kaže psalmist:
„Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne – ravna ti nema!
Kazivat’ ih i objavljivati želim, al’ odveć ih je da bi se nabrojit’ mogli.“ (Ps 40,6).
Zaista, toliko mi je toga učinio Gospodin otkako se družimo u Školi molitve da zasigurno neću sve spomenuti, ali zahvalna sam mu na svakom od tih darova!
Nakon susreta sa Školom molitve, u mojem se životu sve promijenilo
Prvi put sam se sa Školom molitve susrela u studenome 2013., na hodočašću u Međugorje, koje su vodili Kristofori. Prije toga me već duže vrijeme mučio moj duhovni život, duga razdoblja suhoće u molitvi i stalne nutarnje borbe protiv duhovne lijenosti. Silno sam se trudila, ali ništa se nije mijenjalo. U Međugorju se sve pokrenulo; ne mogu iskazati riječima s kakvom sam lakoćom molila! Bog je bio milostiv i otvorio mnoge rane moga srca i zaliječio ih. A to je za mene bio tek početak!
Prije sam često bila nesretna, zabrinuta, nezadovoljna, često se razbolijevala, imala neprospavane noći… Nije prošlo mnogo vremena, i nakon ovoga se iskustva u Međugorju u našemu domu osjetila velika promjena. Koliko iznenada primam(o) milosti prvi je primijetio suprug. Moja svakodnevna razmatranja Svetoga pisma donosila su mi toliko radosti da sam osjećala kako me Isusova prisutnost ispunja cijeli dan. Isus, kojega sam poznavala i prije, postao mi je tako blizak; sada ga u razmatranjima promatram i upoznajem na uvijek nove načine. Čak me i u tekstovima koje sam čula valjda stotine puta Isus uvijek iznenadi.
„Budući da sa svojim tatom nisam imala blizak odnos, za mene je Otac bio poput apstraktnog pojma“
Najviše sam se iznenadila kad sam shvatila koliko sam do sada teško shvaćala nebeskog Oca. Budući da sa svojim tatom nisam imala blizak odnos, za mene je Otac bio poput apstraktnog pojma. Sjećam se nekih svojih razmatranja u kojima sam plakala od sreće promatrajući koliku On ljubav ima za mene. Sve sam to čula i prije, ali doživjeti to nešto je sasvim drugo.
Razmatranja su različita, jer Duh je poput vjetra koji puše gdje hoće (Iv 3,8). Svaka dragocjena na svoj način. Često tijekom razmatranja dobijem mudrost kako da postupim u nekoj situaciji kroz koju prolazim ili mi razmatranja pomognu donijeti odluku. Mnoga su me razmatranja podsjetila na djetinjstvo, potaknula na praštanje, na molitvu za moje bližnje, pokojne… Neka su mi bila ispit savjesti i ukazala mi na grijeh koji do tada nisam primijetila. A nekada su me potaknula na molitvu ili čitanje duhovnog štiva.
Kroz razmatranja oslobodila sam se strahova
Prvi porod bio je dug, težak, s komplikacijama; bilo mi je pogaženo dostojanstvo i osjećala sam strašan strah da neću moći roditi drugo dijete. S tom sam se traumom borila više od godinu dana. Nisam mogla govoriti o tome, na sam spomen poroda počela bih se tresti i plakati. Bog je preko mojih razmatranja polako ulazio u ta područja i pokazao mi da On vidi sve što se tada događalo. Tako su nestali moji strahovi i otkrila sam kako je važno dopustiti Isusu da pokaže svoj sud o nekoj situaciji, jer On sudi po istini. To je bio za mene jedan od najvećih darova – osloboditi se tako velikog straha.
Drugi sam se put sa strahom susrela nedavno. Kada su se dogodile poplave, slučajno sam se našla u Slavoniji, pokraj Slavonskog Broda. Danima nismo spavali zbog stanja koje je ondje vladalo; voda je već bila progutala dio Bosne, Srbije, slavonska sela Rajevo Selo i Gunju. Nasip kod Slavonskog Broda jedva je zadržavao vodu. Sava je bila kao div. Danima smo bili u neizvjesnosti hoće li Brod izdržati ili neće. Ne mogu opisati tjeskobu koju smo svi osjećali. Slike na televiziji iz poplavljenih mjesta slamale su nam srca i pojačavale strah. Jedina utjeha bili su mi prijatelji koji su molili s nama. Tih sam dana razmatrala Psalam 68 i to mi je pružilo sasvim drukčiju sliku; shvatila sam da Bog čuva moj grad jer, kako psalam kaže: „Nosi nas Bog, naš spasitelj. Bog naš jest Bog koji spašava, Jahve od smrti izbavlja.“ To je za mene bio kraj strahu. I, Bogu hvala, moj grad je izdržao. Ne mogu opisati koliku sam radost i utjehu tada dobila po riječima Svetoga pisma!
Kroz Školu molitve, Riječ Božja ostaje u meni i mijenja me
To su za mene dva najdragocjenija iskustva iz Škole molitve, iako sva razmatranja zajedno donose velike promjene u mom životu. Mijenjaju mene, moja razmišljanja, produbljuju moju molitvu i otvaraju me različitim poticajima Svetoga Duha.
Ljudi koje sam upoznala na grupama, veoma su me obogatili, svatko sa svojim razmišljanjima, molitvama, željama. Zahvalna sam Isusu za njih, osobito za voditelja koji nas prati.
Počinjem polako shvaćati da je promatranje Riječi Božje u slikama ono što trajno ostaje u meni. Nekada se dogodi da zaboravim tekst, ali slike ostaju u srcu kao onaj dio koji se neće oduzeti (Lk 10,42b).
Detaljnije o tečaju „Škola molitve” možete pogledati ovdje, a on se trenutno odvija u: Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru, Osijeku, Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Našicama, Kninu, Koprivnici, Križevcima, Varaždinu, Bjelovaru, Ivanić Gradu, Sisku, Petrinji, Donjem Miholjcu. Ako niste iz spomenutih mjesta, ne brinite, pošaljite nam upit kako bismo se o svemu dogovorili.
