Foto: Shutterstock
„On me ne razumije. Mrzi glazbu koju slušam, ne želi ići u crkvu i nemamo ništa zajedničko. Kako bi naš brak mogao opstati?“, plakala je dok je otvarala svoju dušu i dodala: „Nitko ne razumije ovu samoću. Nitko.“. Kao savjetnica, postala sam dijelom borbi mnogih žene su me pozvale da to budem. Ova je klijentica na taj način zapravo ušla i u moju borbu. Mogu razumjeti dubinu njezine boli jer i ja također volim muškarca koji ne voli mog Gospodina.
Nova vjera, novi problemi
Prihvatila sam Krista trinaest godina nakon što sam se udala. Moj suprug još uvijek nije prihvatio svoju potrebu za Spasiteljem. On vjeruje da Bog postoji i mrzi kada ga se naziva nevjernikom, ali smatra da sam „tu stvar“ dovela do krajnjih granica. Moja strast za nasljedovanjem Isusa odvela nas je različitim putevima, te smo oboje priznali da je duhovni jaz u našem braku uzrokovao neugodnosti. No, ja znam da me je Duh došao utješiti i voditi putevima za koje sam smatrala da su nemogući.
Kada sam postala kršćankom, moj se život promijenio. Počela sam slušati drugačiju glazbu, našla sam nove prijatelje, provodila sam nedjelje u crkvi, a večeri na vjeronauku. Odjednom više nisam bila žena kojom se je on oženio. Uz to, tvrdila sam da volim nekoga drugog, Isusa, a mom je suprugu to predstavljalo prijetnju. Gledajući unatrag, mogu razabrati trenutke kada se je Scott osjećao napuštenim i kada su njegovi opravdani osjećaji ljubomore i odbijanja doveli do toga da bude ogorčen i da ne želi razgovarati. Moja želja da ide za mnom u ovom novom životu zapravo nas je razdvojila. Zbog praznine i usamljenosti počela sam gubiti poštovanje prema svome suprugu.
Preuzmite inicijativu
No, ako sam ja bila usamljena, koliko je i moj suprug bio usamljen? U svemu sam se tomu okrenula Pismu, molitvi, divnim prijateljstvima, a gdje se je on mogao okrenuti? Ako sam kršćanka, ne bih li ja trebala biti ta koja će posegnuti za njim? Svi mi u duhovno neusklađenim brakovima – pozvani smo preuzeti inicijativu za jačanje našeg braka. Ako smo iskreni, većinu borbi vodimo zbog našeg ponosa. Zapravo, ponekad upotrjebljavamo Boga kao izliku da se ne moramo promijeniti.
U 29 godina braka, provela sam 16 slijedeći Krista, ali samo posljednjih šest slijedeći i moga supruga. Moje su se oči otvorile te sam vidjela Scotta na isti način na koji Bog vjerojatno vidi mene: kao izgubljenu dušu kojoj je potrebna milost. Nije bilo lagano te ne mogu reći da imam sve odgovore, ali kroz proučavanje Božje Riječi i mudre savjete, obnovila sam ljubav i poštovanje prema svom suprugu. Nakon što sam ga godinama pokušavala promijeniti, shvatila sam da on nije trebao promjenu – ja sam ju trebala. Napravila sam dosta pogrešaka tijekom toga razdoblja, ali sam ujedno i naučila nekoliko važnih lekcija.
- Spasenje moga supruga je za njega, ne za mene
Meni bi bilo lakše da idemo zajedno u crkvu, da imamo iste prijatelje i da sličnije razmišljamo. No shvatila sam da sam se više molila za sebe, nego za Scottovu dušu. Pismo nas podsjeća: „Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite“ (Jak 4,3). Shvatila sam da su moji motivi bili sebični i pogrešni. Sada se ne nadam njegovom spasenju, nego se ufam u Boga koji će mu to spasenje dati.
- To nije moj posao
Scott ne želi biti moj projekt; on želi biti želja moga srca. Mogu se moliti za njega, ohrabrivati ga i plakati za njega, ali nikada ne mogu za njega biti odgovorna. Petar nas podsjeća da je Bog strpljiv i da „ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju“ (2 Pt 3,9). Bog želi spasenje moga supruga više nego ja to mogu zamisliti.
- Neka vam on bude prioritet
Mnoge su me moje uloge vukle na različite strane, i priznajem da sam često svoje planove stavljala ispred potreba svoga muža. Scott se isto osjećao odbačenim i usamljenim, te je bilo važno da vidim život iz njegove perspektive. Ključno je obraćati pozornost na njegove prioritete dok nastavljam rasti u Kristu. Ohrabrenje za ovaj zadatak nalazim u Pismu: „Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža“ (Ef 5,33). Smatram da će mi Bog pomoći u pronalaženju granice između prepuštenosti vjeri i poštovanju moga supruga.
- Poštujte ga
Moj je pastor rekao: „U svakom se muškarcu nalazi dijete i kralj, a vi razgovarate s onim koji se pojavi u određenom trenutku.“. Vidjela sam kako je moja predanost inspirirala i motivirala Scotta, ali sam i gledala kako ga moje riječi i stavovi vrijeđaju. Možemo prihvaćati i hvaliti osobu koju volimo ili joj nabijati osjećaj manje vrijednosti, kao da je dijete koje želimo kontrolirati. Nepoštivanje će uzdrmati svaki brak i razoriti osobnost svakog muškarca. Žene, koje se duhovno ne slažu sa svojim muževima, mogu izražavanje poštovanja prema svome suprugu smatrati teškim, ako im se moralne vrijednosti razilaze, te će ga učiniti inferiornim koristeći duhovnu aroganciju, što će dovesti do toga da još više počne odbijati Boga.
- Molite se!
Muž koji nije vjernik može odbiti sve vaše pokušaje preobraćenja, ali je snaga molitve ono što će prevladati. „Uvijek se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“ (Sol 5,16-18). Molitva će doći do vašeg supruga čak i bez njegova dopuštenja.
- Predajte se
Pismo ohrabruje žene koje su u braku s nevjernicima da slijede Isusov primjer, te se potpuno predaju: „Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje“ (1 Pt 3,1-2). Ja sam tvrdoglava, neovisna i samouvjerena žena. Prije nekoliko godina, ideja takve predaje prestravila bi me. No, Petar izravno govori o ženama koje su u braku sa supruzima koji ne dijele njihovu vjeru, te ih napominje da trebaju svjedočiti tu vjeru svojim životom, a ne svojim riječima. Pravo predanje prilika je da živimo u tišini po Evanđelju. Predanje je način prihvaćanja prava na Božju slavu. Teško mi je prihvatiti da se moram predati, ali u svjetlu Božje slave, napuštanje ponosa oboje nas je podignulo do mjesta gdje smo ponovno postali sigurni u naš brak.
Voljeti supružnika znači voljeti Boga
Moja duša još uvijek teži duhovnom jedinstvu u mojoj najintimnijoj vezi, ali niti jedan suprug ne može ispuniti čežnju koja me vuče prema Isusu Kristu. Ako ne nađemo ispunjenje u Kristu, vrlo lako možemo od našeg supruga imati nerealna očekivanja, bio on kršćanin ili ne. Ako dozvolimo Bogu da upotrijebi taj duhovni jaz, onda u njemu možemo pronaći put prema još intimnijoj vezi s Bogom.
Duhovni nesklad, nejednakost, nevjernik – sve su to riječi koje se često odnose na brak koji se raspao zbog jedne osobe koja je vjerovala u Isusa. Iako naš brak nije bio najlakši aspekt mog duhovnog putovanja, mogu iskreno reći da sam narasla u vjeri i odlučnosti da ga popravim. Moj duh vapi prema tome da moj suprug upozna Onoga koga sam i ja upoznala, no moj je zadatak da molim, da živim po Evanđelju i da vjerujem. Znam da Bog radi na načine koje ja nikada neću moći razumjeti.
Izvor: Novizivot.net (Faithit.com)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
