Foto: sokolka.archibial.pl
Svaki dan na oltarima katoličkih crkava diljem svijeta događa se najveće moguće čudo: pretvorba kruha i vina u istinsko Tijelo i Krv Kristovu. Svejedno u svetoj pričesti možemo samo s vjerom primiti tu istinu, jer naša osjetila primjećuju samo kruh i vino, koje se posvećenjem nimalo ne mijenjaju.
Međutim nevjerojatan događaj zbio se je u Sokółki, u Poljskoj, u nedjelju 12. listopada 2008., dva tjedna nakon beatifikacije Michała Sopoćka, duhovnika sv. Faustine Kowalske.
Tijekom svete mise u župnoj crkvi sv. Antuna u Sokółki, u osam i trideset ujutro, posvećena hostija ispala je iz ruku jednog svećenika dok je pričešćivao kraj oltara. Svećenik je prekinuo dijeljenje pričesti i podignuo hostiju te ju, u skladu s liturgijskim propisima, stavio u posudicu s vodom, koja se je nalazila uz tabernakul, jer je u njoj svećenik običavao oprati ruke nakon dijeljenja pričesti. Hostija se je trebala raspasti u vodi, koja bi se kasnije prolila na tlo.
Sestra Julia Dubowska, iz Družbe euharistijskih sestara, bila je sakristanka. Nakon mise, na zahtjev župnika Stanislawa Gniedziejka, prelila je vodu i hostiju u veću posudu. Znajući da je hostiji potrebno neko vrijeme da se rastopi, spremila je tu posudu u sef u sakristiji. Samo su ona i župnik imali ključeve sefa.
Ugledala je usred hostije okruglu, svijetlocrvenu mrlju – česticu živog tkiva
Tjedan poslije, 19. listopada, na Misijsku nedjelju, kad je župnik upitao što je s hostijom, sestra Julija išla ju je provjeriti. Kad je otvorila sef, osjetila je snažan miris beskvasna kruha. Kad je pogledala u posudu, ugledala je usred hostije – koja je još uvijek bila čitava – okruglu, svijetlocrvenu mrlju – česticu živog tkiva. Voda je bila i dalje potpuno čista.
Sestra je odmah obavijestila župnika, koji je doveo druge svećenike iz župe i gostujućeg misionara Ryszarda Gorowskoga. Svi su bili začuđeni i ostali bez riječi nakon onoga što su vidjeli.
Svi su držali diskretnu i razboritu šutnju o događaju, razmišljajući o njegovu značenju. Ljudski gledano, nije bilo lako u tom trenutku odrediti je li promijenjeni oblik dijela hostije bio rezultat organskog rasta, kemijske reakcije ili kojega drugog uzroka.
Odmah su obavijestili nadbiskupa Bialystoka Edwarda Ozorowskoga, koji je došao u Sokółku sa svojim vikarom i s ostalim nadbiskupijskim službenicima. Svi su bili duboko dirnuti onime što su vidjeli. Nadbiskup je odredio da se hostija čuva dok se ne ustanovi što će biti dalje.
29. listopada prenijeli su posudu s vodom i hostijom u kapelu Božjeg milosrđa u župnoj kući i stavili ju u svetohranište. Sljedeći dan, po nadbiskupovoj odluci, hostija je izvađena iz vode i stavljena na malen korporal, koji je opet spremljen u svetohranište. Ondje je hostija čuvana tri godine, a onda je svečano unesena u župnu crkvu 2. listopada 2011. godine. Prve godine je sve ostalo tajnom. Za to su vrijeme crkvene vlasti razmišljale što učiniti, jer se je radilo o Božjem znaku koji je trebalo protumačiti.
Struktura izmijenjene hostije identična je tkivu miokarda (srca) čovjeka koji je na samrti
Do sredine siječnja 2009. od hostije je ostala samo krvava mrlja ili ugrušak, a ostatak se je prirodno raspao. Otada se nije dogodila nikakva promjena. Također u siječnju 2009. nadbiskup je naručio histopatološku analizu hostije, a 30. ožujka oformio je crkveno povjerenstvo koje će istražiti taj fenomen.
Uzet je komadić promijenjene hostije i analiziran zasebno od dvaju stručnjaka, liječnika i sveučilišnih profesora Marije Sobaniec-Lotowske i Stanislawa Sulkowskija, da bi se tako zajamčila vjerodostojnost rezultata. Oboje stručnjaka bili su histopatolozi na Medicinskom fakultetu u Bialystoku. Uzorak koji je uzet za analizu bio je dovoljno velik da bi se provela sva potrebna istraživanja, koja su provedena 21. siječnja 2009. na sveučilišnom odjelu za patomorfologiju i izvedena po svim znanstvenim standardima i pravilima za bavljenje bilo kojom znanstvenom analizom, u skladu s odredbama Znanstvenoga etičkog povjerenstva Poljske akademije znanosti. Sva istraživanja detaljno su zapisana i fotografirana. Cjelokupna dokumentacija predana je Metropoliji Bialystoka.
Kad su uzeti uzorci za analizu, neraspadnuti dio hostije zamotan je u platno. Međutim crveni krvni ugrušak ostao je i dalje nepromijenjen. Transformirani dio hostije bio je suh i krhak, neraskidivo isprepleten s ostatkom hostije koji je zadržao oblik kruha.
Rezultati istraživanja oboje stručnjaka savršeno su se poklapali. Zaključili su da je struktura izmijenjene hostije identična tkivu miokarda (srca) čovjeka koji je na samrti. Laboratorijska analiza otkriva da je struktura srčanih mišićnih vlakana sasvim isprepletena sa strukturom kruha, na način koji je potpuno neobjašnjiv, niti ga ljudi mogu izvesti, kako je izjavila profesorica Maria Sobaniec-Lootwska.
Istraživanje je dokazalo da posvećenoj hostiji nije dodana strana supstanca, već da su čestice hostije postale srčani mišić umiruće osobe. Takva pojava neobjašnjiva je prirodnim zakonitostima. Crkva pak naučava da posvećena hostija postaje stvarno Tijelo Kristovo, po snazi njegovih riječi na Posljednjoj večeri, a koje ponavlja svećenik za vrijeme pretvorbe u misi.
U službenom priopćenju Metropolije Bialystoka kaže se sljedeće:
„Događaj u Sokółki nije protivan vjeri Crkve; štoviše, potvrđuje ju. Crkva ispovijeda da se po riječima posvećenja, snagom Duha Svetoga, kruh pretvara u Tijelo Kristovo, a vino u Krv Kristovu. To je ujedno poziv svim službenicima euharistije da dijele Tijelo Kristovo s vjerom i pažnjom, a vjernicima da ga primaju s poštovanjem.“
Izvor: Aleteia.org
Preveo Josip Sinjeri; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
