Foto: Jeffrey Bruno (uz dopuštenje autora)
Često se mi vjernici premalo zanimamo za naše svećenike, osim, naravno, ako ih treba kritizirati ili osuđivati. Malo je onih koji su shvatili važnost dobrih svećenika, a još manje onih koji su shvatili da će malo tko od njih bez naše ljubavi i naših molitava zaista uspjeti biti dobar. Neka nam ovaj tekst barem malo otvori oči.
Oni koji prate Međugorje i Gospine poruke za župu i svijet po vidjelici Mirjani Dragičević-Soldo svakoga drugog u mjesecu mogli su primijetiti da te poruke najčešće završavaju pozivom na ljubav, praštanje i molitvu za Gospine najdraže sinove, pastire Isusova stada: za svećenike. I Gospa sama moli za njih, blagoslivlja ih i traži od nas da za njih molimo. (Iz poruke 2. rujna 2016.: „Na poseban način moje majčinsko srce ljubi pastire. Molite za njihove blagoslovljene ruke.“)
To nam može izgledati čudno samo onda ako nismo svjesni važnosti svećeničkog poziva, koji je neodvojivo povezan s pozivom nas laika. Mi smo naime kraljevsko svećenstvo („A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.“ (1 Pt 2, 9)). Poslani smo da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, a cilj nam je “kraljevstvo Božje, koje je započeto na zemlji od samoga Boga i koje treba da se dalje širi, dok ga na kraju vremena Bog ne dovede do savršenosti” (usp. KKC, 782).
U tome svojem svećeničkom, kraljevskom i proročkom poslanju neotuđivo smo povezani s ministerijalnim svećeništvom – Isusovim svećenicima, koji snagom sakramenata koji su im podijeljeni, po svojim blagoslovljenim i posvećenim rukama, blagoslivljaju i posvećuju i svaki naš poziv i poslanje.
“
Tek kad nam zagusti, otkrijemo koliko je teško naći DOBROG SVEĆENIKA!
„
“
Upravo zato jer su tako važni, protiv svećenika i posvećenih osoba vodi se pravi duhovni i medijski rat – sve u cilju da ih se što više diskreditira, moralno uništi ili tjelesno ubije.
„
U svakodnevnome, mirnom životu možda puno ne razmišljamo o svećenicima, ali znam da kad nam postane teško, kad se suočimo s problemom, bolešću, križem, a posebno sa psihičkim ili duhovnim poteškoćama – itekako osjećamo potrebu za kvalitetnim dušobrižnikom koji će nam razgovorom, savjetom ili molitvom pojasniti put, otkloniti prijetnju i voditi nas prema oslobođenju. Tek kad nam zagusti, otkrijemo koliko je teško naći DOBROG SVEĆENIKA!
Ovo sam ljeto dosta čitala (najviše zahvaljujući doista lošem izboru televizijskih emisija), pa sam tako posebno po romanima iz niza Posljednja vremena Michaela D. O’Briena još više spoznala važnost koju imaju i koju će imati pravi Isusovi svećenici u posljednjim vremenima koja dolaze. To se pomalo moglo naslutiti i na ovogodišnjem Mladifestu, jer su se, posebno u svjedočanstvima i propovijedima svećenika nazirali početci te nove „Crkve srca“, sa svećenicima koji su srcem spoznali snagu Božjih zahvata u svojem životu i svu moć Božje ljubavi i milosrđa koja je utkana u vidljive znakove Božje prisutnosti ovdje na zemlji, tj. svete sakramente.
Upravo zato jer su tako važni, protiv svećenika i posvećenih osoba vodi se pravi duhovni i medijski rat – sve u cilju da ih se što više diskreditira, moralno uništi ili tjelesno ubije.
Kako to? Mi kršćani vjerujemo da kada Bog Stvoritelj poziva koju osobu u postojanje – u život, na temelju toga njegova nauma ostvaruje se i Božji plan s tom osobom. Dakle, u trenutku začeća svatko od nas dobiva i neku svoju vlastitu misiju, poslanje ili poziv. Nažalost, i Sotona može vidjeti na što Bog poziva dotičnu dušu, a ako vidi da je ta duša posebna i važna u Božjem planu spasenja, poduzima sve da do rođenja takve osobe ni ne dođe. Najčešće stavlja roditelje na kušnju da im to dijete bude neželjeno, neplanirano i nudi im rješenje abortusa. Ili i nakon rođenja čini sve da se po problemima i bolestima u obitelji život tog djeteta oteža i uništi.
Osobno sam čula dosta svjedočanstava samih svećenika i posvećenih osoba o tome kako ih njihovi roditelji nisu željeli niti planirali, a onda su ipak čudom i Božjom voljom došli na svijet da ga po svojoj posvećenosti posvećuju. Jedno takvo svjedočanstvo čula sam neki dan i željela bih ga podijeliti s vama, da bismo si svi još jednom osvijestili koliko je velik naš Bog.
Svećenik N. N. došao je u Međugorje kao pratitelj jedne talijanske skupine hodočasnika. Završava neki teološki doktorat u Rimu, a inače je podrijetlom iz Brazila, točnije iz São Paula. Potječe iz veoma siromašne obitelji, koja je živjela u tamošnjoj sirotinjskoj četvrti, tzv. faveli. Budući da je otac dobio malo bolje plaćen posao u unutrašnjosti Brazila, obitelj se je preselila. Ali s dolaskom novca došao je i nered u obitelj: očevi izlasci, druge žene, alkohol… U takvu stanju, uz prvo dvoje djece, žena je zatrudnjela i s trećim djetetom. Gledajući svoju mizernu bračnu situaciju, nije se osjećala ohrabreno donijeti to novo dijete na svijet. Otišla je liječniku te dogovorila abortus. Nakon primljene injekcije koja je trebala ubiti dijete, liječnik ju je poslao kući. „Umjesto toga“ – kaže taj svećenik sa suzama u očima – „evo me tu pred vama!“ I nastavlja da si majka nije nikada oprostila to što ga je željela pobaciti. Uvijek kad bi ga gledala, počela bi plakati i svima bi govorila: „Ovo je moj sin, kojeg sam ja abortirala!“ Tek u trenutku svećeničkog ređenja ta bol i žal iz majčinog srca je nestao – završava svećenik svoju priču.
I dok se po internetu počinju viđati članci koji predviđaju početak apokalipse u 2017. godini (21. kolovoza – pomrčina sunca vidljiva u Americi; 100. godina Gospinih ukazanja u Fátimi; 70 godina postojanja države Izrael, a to je broj koji označava jedan biblijski naraštaj…). Za nas je samo važno znati da će nam bez svetih svećenika biti teško proživjeti sve dane našeg života, jer za nas baš svaki sljedeći dan može biti zadnji. Zato probudimo se i počnimo moliti za svećenike – onako kako nas Gospa svakodnevno poziva: „Draga djeco, iznova vas majčinski molim da molite za izabranike moga Sina, za njihove blagoslovljene ruke, za svoje pastire, da mogu propovijedati moga Sina sa što više ljubavi i tako činiti obraćenja. Hvala vam.“ (Iz Gospine poruke 2. kolovoza 2016.)
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
