Foto: Shutterstock
Kako mogu znati da me Bog poziva?
Oče Kylee, na temelju vašega osobnog iskustva i onoga što primjećujete kao povjerenik za duhovna zvanja, kako osoba može znati da je pozvana na službu đakona, za svećenika ili na posvećeni život?
Otac Kyle: Bilo bi pogrešno reći da postoji jednostavan način da se razazna poziv koji osoba ima. Kada o tome razgovaramo u našem Uredu za pastoral duhovnih zvanja, obično kažemo: „Rijetko se komu poziv objavi uz zvuke truba ili u noćnoj viziji.“ Toliko mladići s kojima razgovaram i koji razmatraju mogućnost da krenu putem svećenstva najradije bi htjeli da im Bog to jasno kaže: „Hej, Petre! Pozivam te da budeš moj svećenik!“
Umjesto toga, ono što se često događa kod njih postupno je prepoznavanje želje za posvećenim životom, rast u spremnosti da prigrle žrtvu i poziv koje je Gospodin stavio pred njih. Bog osobi ustrajno upućuje poziv, a on onda u molitvi ili tijekom svete mise sebe zatekne kako razmišlja o tome kako bi njegov život izgledao da postane svećenik ili đakon. Primjerice, počne razmišljati što bi rekao u propovijedi toga dana.
Na koncu, ono što primjećujem kod mladića s kojima radim, a to su ponajviše oni koji se spremaju za ulazak u sjemenište da bi jednog dana bili zaređeni za svećenike, a tek rijetko susrećem one koji se spremaju za đakonsku službu, rastući je osjećaj nezadovoljstva životom u svijetu i čežnja da kao svećenici dublje zarone u izvor Božje milosti.
Preduvjet da bi se poziv prepoznao
Mislite li da današnji katolički muškarci dovoljno vremena provode u molitvi pritom razlučujući jesu li pozvani u ova duhovna zvanja?
Otac Kyle: Nažalost, ne. Svi se mi prečesto zateknemo da se tako brzo vrtimo u žrvnju suvremenog svijeta da nam je vrlo teško zastati i provesti vrijeme u molitvi. Da, za molitvu su potrebni disciplina i strpljivost, a toga nam danas tako nedostaje! Tomu doprinosi i današnji trend (osobito prisutan na društvenim mrežama) da naše potrebe i želje budu momentalno zadovoljene te zbog toga često propuštamo sagledati širu sliku Božjeg plana za nas život.
Roditeljima, a osobito onima koji imaju malu djecu, često savjetujem da mole za svoju djecu (ako to još ne čine) te da pritom osobitu pozornost posvete dvjema stvarima: Koja je jedinstvena kombinacija darova i talenata koje je Bog dao svakomu od njih ponaosob? Kako mi kao mama i tata uz Božju pomoć možemo poticati djecu da se ti darovi kod njih još više razviju?
Kako ohrabriti mladiće za posvećeni život
Kako možemo pomoći i ohrabriti naše katoličke muškarce za posvećeni život?
Otac Kyle: Prije svega, odrastajući u svojim obiteljima, djeca trebaju u svojim roditeljima vidjeti primjer poštivanja svećenika i redovnika, odnosno posvećenog načina života. To znači da, ako ih se i kritizira, da se svejedno poštuje njihova služba. Smatram da je upravo poštivanje svećeničkog poziva već jedno ohrabrivanje drugih mladića na posvećeni život. (…)
I stvarno sam ga ponovno nazvao, a on mi je odmah rekao: „Odlazim u sjemenište!“
Imate li koju posebnu životnu priču o mladiću koji je osjetio Božji poziv na svećenstvo koja je vama omiljena?
Otac Kyle: Teško mi je izdvojiti samo jednu priču, jer svaka je od njih uistinu jedinstvena kada pomislim na različite životne puteve mladića s kojima sam radio tijekom ovih osam godina u Uredu za duhovna zvanja. Možda bih mogao navesti jedan primjer mladića koji je upravo u našoj mjesnoj župi bio osobito angažiran te je fantastično radio s mladima. Prateći njegov rad još dok je bio srednjoškolac, uvijek sam imao dojam da kod njega „ima još nešto”. Budući da sam osjećao poticaj Duha Svetoga, jednog sam ga dana nazvao i porazgovarao s njime, predloživši mu da se poveže s jednim svećenikom kojemu bi se mogao obratiti s molbom za duhovnim vodstvom. Razgovor sam zaključio riječima „čujemo se za nekoliko mjeseci.“ I stvarno sam ga ponovno nazvao, a on mi je odmah rekao: „Odlazim u sjemenište!“ Danas on prolazi formaciju za svećenika i ako Bog da, bit će zaređen za dvije godine. Ponekad samo jednostavan prijedlog ili savjet može uroditi velikim plodovima!
Tijekom prve godine mojeg mandata u uredu za duhovna zvanja jedan je mladić tri puta najavljivao svoj dolazak i na kraju bi svaki put otkazao sastanak sa mnom. Znao sam ga čekati i po pola sata, ali on bi samo poslao poruku da ne može stići. Kad se napokon pojavio, nakon četvrtog dogovora, nije se prestajao ispričavati, a onda je započeo naš razgovor, koji je na koncu trajao dugo u noć. Taj će mladić biti zaređen za svećenika ovog svibnja. Ustrajnost se isplati!
Ono na što potičem sve one koji mi se obrate s pitanjem razlučivanja zvanja jest otvorenost Duhu Svetomu i posvećenost tom zadatku. Kao što moj nadbiskup voli reći: „Gospodina se ne može nadmašiti u velikodušnosti.“ To je zaista tako.
Kako mladiće potaknuti na vjernost Crkvi
Što biste voljeli poručiti muškarcima katolicima od tinejdžerske do starije dobi? Kako biste ih potaknuli na vjernost Crkvi i življenje svoga poziva?
Otac Kyle: Želio bih istaknuti tri stvari:
- Duhovno zvanje razaznaje se u kontekstu Crkve. Stoga joj budite blizu, a ona će vas voditi tako da budete sretni čineći ono na što ste pozvani.
- Molitve nikada dosta! Plodovi molitve očituju se u osobnom životu, kao i u životu župe. Župa u kojoj sam ja odrastao prilično je mala. Radi se o gradiću u kojem živi tek tristotinjak obitelji, dakle oko tisuću stanovnika, a samo polovicu njih čine katolici. Pred kraj mojega osnovnoškolskog obrazovanja ondašnji je župnik uveo euharistijsko klanjanje, koje trajalo 24 sata, šest dana u tjednu, od nedjelje navečer do navečer. Otad je petero mladića iz moje župe otišlo u sjemenište. Nas dvojica smo već zaređeni za svećenike, jedan se sprema za ređenje, a dvojica su napustila sjemenište. Vrijeme provedeno pred Kristom u klanjanju i molitvi dugoročno je u župi urodilo plodovima.
- Važnost očeva blagoslova. Još jedno ohrabrenje: posebna je snaga molitve muškaraca koji su se zajedno okupili s tim ciljem, a jednako je snažan primjer oca koji moli. Uz takva oca djeca mogu krenuti u cjeloživotnu pustolovinu širenja kraljevstva, a sinovi se osjećaju slobodnima slijediti poziv svećenika ukoliko ga osjete, jer mogu računati na očev blagoslov. Sjetite se koliko je Jakovu bilo važno dobiti Izakov blagoslov. Ne vrijedi li i za nas isto?
Otac Kyle Schnippel povjerenik je za pastoral duhovnih zvanja u Nadbiskupiji Cincinnati. Rođen je i odgojen u katoličkoj obitelji u gradiću Botkinsu, u američkoj saveznoj državi Ohio, a svećeničku formaciju je prolazio u Nadbiskupiji Cincinnati, gdje je 2004. godine zaređen za svećenika. Nakon dvogodišnje službe u katoličkoj srednjoj školi imenovan je povjerenikom za pastoral duhovnih zvanja u svojoj nadbiskupiji, u kojoj je tijekom prošle godine broj bogoslova s dvadeset i sedam narastao na četrdeset i pet.
Ulomak iz knjige „Putokaz za nebo za prave muškarce katolike” autora Randyja Haina. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
O knjizi „Putokaz za nebo za prave muškarce katolike”
Svakoga sata svakoga dana stvaramo navike koje oblikuju naše ponašanje i o kojima ovisi gdje ćemo provesti vječnost. Jednom, kada ovozemaljski život završi, bit će prekasno mijenjati ih. Usred ludog ritma današnjice, pretrpanih rasporeda, svega onoga što tako lako odvlači pozornost, ova knjiga nudi provjerene „aplikacije” koje je Bog osmislio da bismo postali muškarcima kakvima on želi da budemo. Služite se njima! Vaša obitelj računa na vas.
„Ako već želimo biti buntovnici, pobunimo se onda protiv svijeta i hodimo putem u nebo koji vodi kroz Katoličku crkvu.” (Autor)
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Priredila Martina Vidaković; Book.hr
