Foto: Shutterstock
Ljudska duša koju je Sin Božji uzeo posjeduje pravu ljudsku spoznaju. Kao takva, ova nije mogla po sebi biti neograničena: događala se u povijesnim uvjetima svoga postojanja u prostoru i vremenu. Zato je Sin Božji, postavši čovjekom, mogao pristati da “raste u mudrosti, dobi i milosti” (Lk 2,52) i morao se zanimati za ono što se u ljudskom stanju može dokučiti samo iskustvom. To bijaše posve u skladu sa stvarnošću njegovog svojevoljnog poniženja kad je uzeo “lik sluge” (Fil 2,7).
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 472
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
Objavljeno:
