Briše li Božja riječ grijehe? „Možete li mi rastumačiti izjavu svećenika na misi kada kaže: 'Riječima svetog Evanđelja izbrisali se u nama naši grijesi'. Na se koje grijehe tu misli?“

Foto: Pexels, Pixabay

Dragi don Damire,

Možete li mi rastumačiti izjavu svećenika na misi kada kaže: „Riječima svetog Evanđelja izbrisali se u nama naši grijesi“. Na se koje grijehe tu misli? Na sve grijehe ili na samo neke? Ako se praštaju samo laki grijesi, kako razlikovati lake grijehe od teških?

Hvala!

Odgovor:

Poštovani!

Riječ je Božja „živa i djelotvorna“ (Heb 4,12). Sam je svemir stvoren Božjom riječju, kako čitamo u prvom poglavlju knjige Postanka. Također nam i prorok Izaija svjedoči o snazi te riječi: „Riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah” (Iz 55,11). Da u tu djelotvornost spada i čišćenje od grijeha, potvrđuje sam Gospodin Isus u Ivanovom evanđelju: „Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio“ (Iv 15,3). Svećenička molitva koju spominješ oslanja se izravno na te Isusove riječi.

Ovdje se, međutim, radi o brisanju lakih grijeha. Za teške grijehe ustanovljen je sakrament pomirenja, odnosno ispovijedi:

I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: ‘Mir vama!’ To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: ‘Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas’. To rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im’.
(Iv 20, 19-23)

Stoga i u Katekizmu Katoličke Crkve, u broju 1493, piše:
„Tko želi postići pomirenje s Bogom i s Crkvom, mora svećeniku ispovjediti sve teške grijehe koje još nije ispovjedio i kojih se sjeća nakon brižljivog ispita savjesti. Ispovijed lakih grijeha, iako nije nužna, Crkva je ipak živo preporučuje“.

U nastavku ti donosim dijelove iz Katekizma, koji govore o razlikovanju lakih i teških grijeha.

Btb,
don Damir

Iz Katekizma Katoličke Crkve:

1854 Prikladno je prosuđivati grijehe po njihovoj težini. Razlikovanje između smrtnoga i lakoga grijeha, zamjetljivo već u Svetom pismu, nametnulo se u crkvenoj predaji. A potvrđuje ga i ljudsko iskustvo.

1855 Smrtni grijeh u čovjekovu srcu razara ljubav teškom povredom Božjeg zakona; on čovjeka odvraća od Boga, njegove posljednje svrhe i blaženstva, pretpostavljajući mu niže dobro. Laki grijeh ne uništava ljubav, premda je vrijeđa i ranjava.

1856 Smrtni grijeh, ukoliko u nama pogađa životno počelo, tj. ljubav, zahtijeva novu inicijativu Božjeg milosrđa i obraćenje srca, koje se ostvaruje redovito u sakramentu pomirenja:

I kad se volja usmjeri prema nečemu što se po sebi protivi ljubavi, po kojoj se čovjek usmjeruje prema konačnoj svrsi, grijeh je zbog svog objekta smrtan (…), bio on protiv ljubavi prema Bogu, kao što je psovka, krivokletstvo itd., ili protiv ljubavi prema bližnjemu, kao što je ubojstvo, preljub i slično (…) Nekad se pak volja grešnikova usmjeruje na ono što u sebi sadrži neki nered, ali se ipak ne protivi ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao što su isprazne stvari, neumjesni smijeh i sl. Takve stvari su laki grijesi.

1857 Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traže tri uvjeta: „Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom“.

1858 Tešku stvar pobliže određuje Deset zapovijedi, prema Isusovu odgovoru bogatom mladiću: „Ne ubij, ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku“ (Mk 10,19). Težina grijeha veća je ili manja: ubojstvo je veće od krađe. Treba voditi računa i o svojstvu povrijeđenih osoba: nasilje nad roditeljima po sebi je veće od nasilja nad strancem.

1859 Da bude smrtan, grijeh mora biti učinjen punom sviješću i potpunim pristankom. To pretpostavlja poznavanje grešnosti čina, njegovog protivljenja Božjem zakonu. Povrh toga uključuje pristanak dovoljno slobodan da se može govoriti o osobnom izboru. Hinjeno neznanje i tvrdoća srca ne umanjuju voljni značaj grijeha, nego ga naprotiv povećavaju.

1860 Nehotično neznanje može umanjiti, čak i poništiti ubrojivost teškoga grijeha. Ipak, pretpostavlja se da nikome nisu nepoznata načela moralnog zakona koja su upisana u savjest svakoga čovjeka. Porivi osjećajnosti, strasti mogu također smanjiti voljni i slobodni značaj krivnje; a isto tako vanjske prisile ili patološki poremećaji. Grijeh učinjen iz zlobe, zbog namjernog izbora zla, ponajveći je grijeh.

1861 Smrtni grijeh, kao i sama ljubav, korjenita je mogućnost ljudske slobode. Posljedicom mu je gubitak ljubavi i oduzimanje posvetne milosti, tj. stanja milosti. Ako se ne iskupi kajanjem i božanskim oproštenjem, uzrokuje isključenje iz Kristova kraljevstva i vječnu smrt u paklu; naša sloboda ima, naime, moć donositi konačne, neopozive odluke. No, iako možemo prosuditi da je neki čin u sebi težak grijeh, ipak sud o osobama moramo prepustiti Božjoj pravednosti i milosrđu.

Izvor:  Studentski pastoral: SPAS;

Za Book.hr priredila G. S., odabrala A. P.

PREPORUKA! Knjiga „Samo milošću” autora Dereka Princea za pronalazak slobode. Osjećate li se ponekad kao da ste zarobljeni u matricu vjerskih pravila? Nalikuje li vaš hod s Bogom više propisu stvari koje trebate činiti negoli odnosu? Osjećate li se kao da nikad nećete biti dovoljno dobri? Ako je tako, onda je ova knjiga za vas. Knjigu možete nabaviti putem web-shopa naše Biblioteke Figulus.

Podržite naš rad