Foto: Pixabay
Riječ je postala tijelom da nas spasi pomirujući nas s Bogom: Bog “nas je ljubio i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše” (1 Iv 4,10). “Otac je poslao svoga Sina kao Spasitelja svijeta” (1 Iv 4,14). “On se pojavio da odnese grijehe” (1 Iv 3,5): Naša je narav, bolesna, tražila da bude ozdravljena; pala da bude podignuta; umrla, da bude uskrišena. Izgubismo posjedovanje dobra; bilo je potrebno da nam se nadoknadi. Utonulima u tamu, bilo nam je potrebno svjetlo; izgubljeni, očekivasmo spasitelja; utamničeni, pomoćnika; robovi, osloboditelja. Zar svi ti razlozi bijahu bez važnosti? Nisu li bili dovoljni da pokrenu Boga te siđe sve do naše ljudske naravi da je posjeti, jer se čovječanstvo nalazilo u stanju tako bijednom i nesretnom?
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 457
