Foto: Shutterstock
Prenatalno testiranje za sindrom Down u državama poput Danske, Islanda i Nizozemske nema za cilj zdravlje, nego omogućiti onima koji ne žele imati dijete sa sindromom Down da ga pobace, što implicira da život te djece i osoba nije vrijedan ili jednako vrijedan kao život osobe koja nema genetski poremećaj.
Američka medijska agencija CBS News nedavno je u jednom članku objavila kako je „malo koja zemlja došla tako blizu iskorjenjivanju djece rođene s Downovim sindromom kao Island”.
‘Iskorjenjivanje’ djece s Downovim sindromom
„Nema ničeg hvalevrijednog u činjenici da Island ‘iskorjenjuje’ djecu rođenu s Downovim sindromom pomoću pobačaja”, naglasio je Jor-El Godsey, predsjednik organizacije za zaštitu prava na život Heartbeat International, međunarodne mreže od 1 800 centara za pomoć u kriznim trudnoćama, u kojima se ženama nude savjetovanja i resursi diljem zemlje.
„Ova su dragocjena ljudska bića, umjetnički izrađena na Božju sliku i nijedna vlada ili osoba na svijetu nemaju pravo lišiti osobe s Downovim sindromom njihovih života”, rekao je Godsey za Catholic News Agency, te dodao: „Downov sindrom nije smrtna presuda i pogrešno je tvrditi drugačije”.
Stopa pobačaja u drugim zemljama
Iako prenatalno testiranje nije obvezno na Islandu, zdravstveni radnici svakoj trudnici kažu da je testiranje jedna od mogućnosti. U ovoj zemlji s populacijom od 330 000 ljudi godišnje se obično rađa oko jedno do dvoje djece s Downovim sindromom, no često se dogode ‘greške’ u samom testiranju, kako navodi CBS, i majka ga zato rodi, a da je test bio uspješan i da se otkrio Downov sindrom kod djeteta, majka bi ga pobacila.
Druge zemlje „ne zaostaju mnogo“ u stopama pobačaja djece s Downovim sindromom, navodi se u članaku. „Procjenjuje se da Sjedinjene Američke Države imaju stopu (pobačaja) zbog Downovog sindroma od 67% (1995.-2011.); u Francuskoj je 77% (2015.); a u Danskoj 98% (2015.)”.
Iako su osobe s Downovim sindromom izložene riziku od različitih drugih zdravstvenih problema, mnoge osobe s Downovim sindromom također žive ispunjene i zdrave živote te mogu živjeti samostalno ili gotovo samostalno, imati posao i vezu. „Mnoge osobe rođene s Downovim sindromom mogu živjeti ispunjene, zdrave živote, s prosječnim životnim vijekom od oko 60 godina”, piše CBS.
Primjer djevojčice Auguste
Možda je najbolji argument protiv iskorjenjivanja Downovog sindroma Augusta, dražesna sedmogodišnja djevojčica. Njezina majka, Thordis Ingadottir, obavila je test dok je bila trudna s Augustom, ali on nije otkrio Downov sindrom. Sada je Ingadottir postala zagovornicom osoba s Downovim sindromom.
Godsey je za CNA rekao da roditelji čija djeca imaju Downov sindrom ili neku drugu genetsku nepravilnost, trebaju ljubav i podršku, a ne pobačaj: „(Ovi roditelji)…zaslužuju ljubav i podršku koje će koristiti njihovim rastućim obiteljima, a pobačaj kategorički podbacuje u ostvarivanju svog lažnog obećanja da će koristiti obiteljima, pojedincima i društvu kao cjelini. Svijet postaje eksponencijalno siromašniji kada ubijamo nedužnu djecu jer su počinila ‘zločin’ time što nisu ispunila naša samouzvisujuća očekivanja”.
Djeca s Downovim sindromom u Hrvatskoj
Prema Izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj za 2017. godinu, u Hrvatskoj živi 1608 osoba sa Downovim sindromom.
Prema sadašnjem Zakonu o pobačaju iz 1978. godine, ako se utvrdi da će dijete imati “teške prirođene tjelesne ili duševne mane”, moguće je na zahtjev majke, i uz odobrenje liječničke komisije, izvršiti pobačaj praktički sve do rođenja djeteta.
