Sveti Ivan Krstitelj nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Kolike je ljude, obremenjene grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Kolike je njegova smrt ohrabrila u podnošenju kušnji? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, odnosno za Krista? Prema Rimskom martirologiju današnji je datum izabran za proslavu mučeništva ili sv. Ivana Krstitelja, jer je na današnji dan po drugi put pronađena njegova glava. Ona je kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuju sv. Matej i sv. Luka. Ti se opisi ubrajaju među najdramatičnije scena Novoga zavjeta.
„On mora rasti, a ja se umanjivati”
Veliki Sveti Augustin ovim je riječima komentirao taj događaj: „Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava svetog Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: ‘On mora rasti, a ja se umanjivati. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu.”
Herod je, naime, dao pogubiti Ivana, zvanog Krstitelj, jer je bio dobar čovjek te je Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno, a prema Bogu pobožno i tako se očiste. Osim toga, on točno navodi da je sveti Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, današnji Mukawer, a razlog uhićenja bio je „strah da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad”.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
