Foto: Shutterstock
Često se čovjek pita što je život. Nema ništa dragocjenije i vrjednije a opet tako osjetljivo i lako propadljivo kao život. Možemo ga usporediti s listom papira. Bog nam ga daje da po njemu pišemo i crtamo najljepše crteže, s temom spasenja…
Način na koji ‘koristimo’ život koji nam je Bog dao određuje kako ćemo provesti vječnost
Bog nam je dao život da ga iskoristimo za svoje spasenje, no nije nas prisilio; možemo život koristiti i u druge svrhe, možemo ga, kao i papir, gužvati i derati, paliti i bacati ili koristiti za gradnju karijere ali ipak samo život proživljen u smislu za koji je i stvoren biva vječan. Upravo poput papira, koji se može koristiti u bezbroj svrha, vječan ostaje samo ako se koristi za pisanje otajstava života. Svjetovne novine traju jedan dan i propadaju, diplome traju za našeg života i propadaju, jedino knjige velikih ljudi bivaju aktualne sve do konca svijeta. Koliko li je onda vječan „papir života” iskorišten u pravu svrhu?!
Možemo pisati velikim i malim slovima, bit će na tom papiru i zareza i upitnika, no ako budemo pisali kako Bog zapovijeda – siguran sam da će zadnju riječ ispisati Gospodin, bit će to kao točka na „i” ispisana riječima: „Dođi, slugo dobri, vjerni!”
Gospodin nam je dao papir – život, mi smo penkala, ali treba nam još nešto. Tinta! Da bismo pisali treba nam i tinta za penkalu, u ovom slučaju to je Duh Sveti! O, skupocjene li tinte! Molimo često Gospodina da nam dade što više tinte – Duha Svetoga, da nam slova budu što deblja i jasnija, točke što vidljivije i da možemo ispisati odgovor na svako pitanje.
Dobra knjiga nikad ne propada
Često bude i onih trenutaka kad pogriješimo pa zapišemo nešto krivo, pa onda pokušamo obrisati i pritom poderemo papir. Na papiru života ništa nemojmo pokušavati obrisati već to prekrijmo „korektorom crvene boje” – Krvlju Kristovom – i preko napišimo: „Po pregorkoj muci Isusovoj, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu!”
I tako to ide kroz život, netko piše prekrasnom kaligrafijom, netko ‘švrakopisom’ ali svi dođemo do onog trenutka kad srce povuče ravnu crtu za potpis na kraju – tu se svi potpišimo i predajmo svoj „papir” na uvid Gospodinu!
Doći će i trenutak kad ćemo pred svima čitati svoj komadić evanđelja koji smo pisali kroz život. S tobom se, čitatelju, nadam da će doći i onaj trenutak kada će, po milosrđu i blagosti Učitelja, onaj papir ispisan životom biti uvezan u knjigu života, knjigu sa sedam pečata u ruci Jaganjčevoj. Tad će sve naše pisanje i šaranje, gužvanje i deranje, zasjeniti zraka Sunca i na papiru, sada vječnom, ispisati: ti si moj i Ja sam tvoj! Vrijeme je da počnemo pisati svoje živote u smislu za koji su i stvoreni. Upitnike pišimo s vjerom, uskličnike s nadom a točke s ljubavlju. Pišimo tako i ne bojmo se, dobra knjiga nikad ne propada!
*
„O presveta dušo, kojoj na samrti dolaze u susret nebeski građani, anđeoski se zbor raduje, a preslavno Trojstvo poziva govoreći: Ostani s nama dovijeka!” (Transitus antifona)
Autor: Domagoj Milanović; Book.hr
