Što se više istražuje europska povijest, postaje sve jasnije da je kršćanstvo sraslo u svim porama društva, koliko god to sekularno ili ideologizirano društvo odbacivalo…
Različite novovjekovne ideologije zametnule su borbu protiv Katoličke Crkve i kršćanstva općenito. Oni bi, s jedne strane, željeli zadržati kulturu ili neka druga dobra, a s druge strane ruše sve drugo stvoreno tijekom zadnjih dvije tisuće godina. Tako i u Europi vodeći borbu protiv Crkve i kršćanstva, vodi se boj protiv europske kulture, koja je na ovaj ili onaj način proizišla iz kršćanstva. Stoga bi to isto ‘rušenje’ kršćanstva značilo rušenje tisuća godina stare europske povijesti, jer je tu istu povijest i europsku kulturu stvorilo baš kršćanstvo, pa čak i u najsekularnijim zemljama poput Češke ili Francuske.
Krist i Europa
Danas graditi Europu bez Krista, značilo bi isisati svu srž iz kostiju Europe i najznamenitijih Europljana. Svi oni mnogi, koji su za tu kršćansku Europu dali život, svi kojima je kršćanstvo bilo glavno nadahnuće i izvor svekolikog rada, na čijim grobovima stoji križ – bili bi luđaci. Križ na njihovim grobovima bio bi uvreda i ne bi me čudilo da se i križ počne izbacivati s groblja, jer on možda vrijeđa osjećaje onoga koji s psom voli šetat grobljem i pita se zašto mora gledati tolike križeve, a on je agnostik, ateist ili tko zna što drugo.
Tako bi Europa morala, ako želi biti sekularna, odreći se Krista, srušiti sve svoje katedrale, crkve, kapele, zgrade koje je izgradila Crkva, uništiti knjižnice u kojima se čuvaju toliki kodeksi, inkunabule, lekcionari i sve knjige u kojima se spominje Krist, jer to može povrijediti onoga tko u toj knjižnici želi čitati samo neki strip. To sve Europa mora učiniti ako se želi odreći Krista, što bi značilo da su svi oni koji su živjeli prije bili jako zabludjeli i opčarani nekim kršćanstvom, koji je samo utopija za narod ili utopija naroda.
Što bi ostalo od Europe?
Ali, kada bi se Europa odrekla kršćanstva, što bi onda ostalo od europske glazbene baštine, od europske umjetnosti, od europske znanosti, od europskog pjesništva, književnosti i filozofije? Što bi ostalo od europske zastave s dvanaest zvijezda koje simboliziraju Blaženu Djevicu Mariju? Što bi uopće ostalo od Europe?
Tko bi nešto takvo želio učiniti, taj bi istovremeno želio rastaviti sve ono što je u Europi sastavio Bog kroz povijest, koja predstavlja Božji prst u svijetu. Taj bi morao izmisliti novi jezik, morao bi ponovno početi hodati, morao bi krenuti od Hušnjakove spilje, jer mu vjerojatno ne bi odgovarali ni običaji starih Rimljana i Grka, te bi morao nanovo graditi čitavu europsku kulturu i europski život.
Što se više istražuje europska povijest, postaje sve jasnije da je kršćanstvo sraslo u svim porama društva, koliko god to sekularno ili ideologizirano društvo odbacivalo. U tom je kontekstu jasno da će, ako se Europa izgrađena na Kristu (sva europska kultura i sve što Europu čini Europom), nastavi odricati Krista – propasti. Sve što mi zovemo Europom postalo bi prah i pepeo.
Autor: fra Mate Bašić (Laudato.hr)
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
