Foto: Shutterstock
Svojim načinom odijevanja kao i načinom kako to odijelo nosimo, govorimo drugima o sebi…
Hvaljen Isus i Marija!
Poštovani vlč. Novak,
U zadnje sam vrijeme na Internetu dosta čitala o pristojnom odijevanju – kako u crkvi, tako i izvan nje, jer svojim odijevanjem ne želim druge navesti na grijeh. Pročitala sam što se pod čednim odijevanjem podrazumijeva; da ne smiju biti gola leđa, bedra moraju biti pokrivena, ramena također i sl.
Zanima me, jesu li to neke stroge granice ili mi po svojoj savjesti odlučujemo što je čedno a što ne (a budući da nam savjest zna biti iskrivljena, ili smo popustljivi ili nam sve postane grijeh) zanima me kako Crkva gleda na to?
Je li u redu nositi majicu bez rukava, koja pokriva ramena, a posebno me zanima kako Crkva gleda na nošenje kupaćih kostima; je li u redu nositi dvodijelni kupaći kostim na plaži?
Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.
Odgovor:
Poštovana,
kako i sami kažete, na Internetu ima dosta sadržaja o pristojnom odijevanju, no čini se da je neke stvari dobro uvijek iznova naglasiti ili im dodati neki novi kut promatranja. Način odijevanja i određivanje točnih propozicija i pravila odijevanja u nekim općim načelima može pomoći, te je važno imati na umu da postoje različite prilike i različita mjesta gdje se običava nositi drugačija odjeća.
Postoje li granice ‘pristojnog’ odijevanja?
Vi postavljate konkretno – pitanje postoje li „stroge granice“ za način odijevanja ili se o tome odijevanju odlučuje po vlastitom nahođenju. Mogli bismo o tome govoriti iz više perspektiva. Spomenuo bih samo neke: perspektiva dobrog ukusa i pridržavanja određenih normi, perspektiva poštovanja drugih osoba, mjesta i prilika, te perspektiva poštovanja vlastitog tijela.
Kada govorimo o dobrom ukusu i pridržavanju normi odijevanja, radi se o pravilima koja su uglavnom vrlo jasno postavljena, te je sasvim evidentno da se razlikuje odjeća koju ćemo odjenuti za odlazak na klasični koncert, nogometnu utakmicu, razgovor za posao ili drugi poslovni susret, odlazak na plažu, planinarenje, odlazak u crkvu,… Na zadnje mjesto sam stavio odlazak u crkvu, jer kada se govori o prikladnom načinu odijevanja, vjerojatno je pitanje odijela prikladnog za odlazak u crkvu povod najčešćim dilemama i raspravama koje su ponekad i nepotrebno žučne.
Odijevanje u crkvi
Tu dolazimo do druge perspektive koju sam spomenuo, a to je poštovanje drugih osoba, mjesta i prilika. Usredotočit ćemo se na odlazak u crkvu, a to nam onda može biti i model po kojemu ćemo procjenjivati i druge prilike. Ako idemo u crkvu iz pobožnosti tada je jasno da želimo na prvo mjesto staviti duhovne potrebe – svoje, ali i naših bližnjih, pa odjeća sama po sebi ne bi trebala biti ona koja će na bilo koji način privlačiti pozornost drugih oko nas. Ako idemo u crkvu iz znatiželje ili je posjećujemo kao neki kulturni spomenik, tada ćemo voditi računa da je to za nekog drugog posebno mjesto u kojemu se moli, jača svoju vjeru, susreće Boga. Iz poštovanja prema onima kojima je to mjesto sveto, poštovat ćemo pravila koja su postavljena.
Ovdje već vidimo da pravila odijevanja zapravo nisu samo stroge granice, nego nam omogućuju da na nekome mjestu budemo bez poteškoća, nepotrebnih pogleda i neugodnosti radi svojeg načina odijevanja. Isto tako postaje očita i treća perspektiva koju sam spomenuo, a to je poštovanje sebe samoga i vlastitog tijela. Na pojedinim mjestima, ma koliko osoba bila lijepa, način odijevanja može izazvati negodovanje i reakcije koje će osobu posramiti, te se neprikladno odjevena osoba neće osjećati dobro. U isto vrijeme, odijelo koje osoba nosi ne bi trebalo niti one koji ju susreću dovoditi do nelagode, ili u situaciju da ne znaju kamo bi usmjerili svoj pogled.
Načinom odijevanja govorimo drugima o sebi
Konačno, svojim načinom odijevanja kao i načinom kako to odijelo nosimo, govorimo drugima o sebi. Prije nego smo progovorili u nekom neposrednom susretu s drugom osobom neverbalno joj komuniciramo svojim načinom odijevanja, načinom hoda i stavom. Tako odijevanje i stav koji osoba zauzima u komunikaciji mogu biti dobra predispozicija za uspostavljanje komunikacije dviju osoba. Naglašavajući samo svoj tjelesni izgled – načinom odijevanja i stavom, osoba se ne treba čuditi ako jednom primijeti da je mnogi promatraju samo kao objekt.
Čini mi se važnim poznavati pravila kako se trebamo odijevati, ali i razumjeti da o decentnosti naše odjeće ovisi kako ćemo se u pojedinim prilikama osjećati i mi sami, ali i naši bližnji oko nas.
Želim Vam svako dobo od Boga i ljudi!
vlč. Krunoslav Novak
Izvor: Laudato.hr
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
