41. Obraćenje i društvena obnova
Evanđelje po Luki ima zapravo četiri retka koji podrobno opisuju propovijedanje Ivana Krstitelja upućeno posebno pojedinim skupinama. Podsjetimo se ovdje na te retke.
Narod je pitao: “Što nam je onda činiti?” On im je odgovorio “Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema nijedne! Tko ima hrane, neka učini isto tako!”
Također dođoše i carinici da ih krsti. Rekoše mu: “Učitelju, što mi moramo činiti?” Odgovori ime: “Ne tražite ništa više nego što vam je određeno!”
Vojnici ga također zapitaju: “A što mi moramo činiti?” Odgovori im: “Nikomu ne činite nasilja, nikoga lažno ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom!”
(3, 10 – 14)
Istaknut ćemo prvu misao ovih preporuka: Ivan ni od koga ne traži da ostavi svoj posao da bi se predao pokori u pustinji (kao on). Obraćenje se ne sastoji u tome da ostavimo svoj svakodnevni posao, svoje obveze, svoje odgovornosti. Baš unutar svoga vlastitog posla svaki se ponaosob mora obnoviti, obratiti, pripremiti put Gospodinu.
Druga nam jedna misao privlači pozornost. Kao i svaki prorok, Ivan proziva. On proziva društvo koje se je malo po malo pretvorilo u osrednje, društvo koje je izgubilo duh što ga je imalo na početku. Krstitelj se buni protiv lažnoga reda, uspostavljenog nereda u kojem svi žive i u kojem su se navikli živjeti. Zid koji dijeli čovjeka od njegova Boga ne nalazi se samo u pojedinačnoj zloj volji, već on ima kolektivni karakter, očituje svoju nazočnost u društvu po veliku broju loših postupaka i loših običaja. Zbog toga cijelo društvo mora neprekidno izvršavati svoju vlastitu obnovu. Ako ju ne vrši, ako ju ostavi za neko vrijeme, neizravno priprema silovit obrat.
Ivan proziva tri tipa zala koje izobličuju društvo:
- Nepravedna raspodjela dobara, toliko suprotna duhu Saveza koji je od Izraela učinio narod braće određene da obrađuju zemlju koju je Jahve dao svima…
- Male krađe, prijevare, toliko učestale da ih se počinje smatrati normalnima.
- Zloporabe moći, vrlo jaka napast za one koji su na vlasti, kao da su nedjeljivi od same moći…
Gospodnji dolazak donosi na vidjelo te izobličenosti i traži da se one prekinu da bi se srca vratila potpunoj vjernosti Savezu. Ne postoje dvije religije, ona koja se tiče privatnog čovjeka i ona koja se tiče javnog čovjeka. Čovjek je jedan. Ne može srušiti zid koji ga dijeli od Boga, a da istovremeno ne sruši i zid koji ga dijeli od njegove braće. Sveti Ivan, onaj drugi, Isusov apostol, reći će: „… tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi.“ (1 Iv 4, 20) Prihvatimo Krstiteljeve preporuke kao da su upućene nama, zaštitit će nas od svake lažne sigurnosti i od svake olako shvaćene religije.
Naslov originala: Curso Biblico LUZ EN MI CAMINO, 4. izdanje (lipanj 1979.)
Izdavač: EQUIPO DE PROMOCION DE COMUNIDADES CRISTIANAS, CHOLUTECA HONDURAS, e. a.
Imprimatur: Choluteca, 1. siječnja 1975., Marcelo Gerin Boulay, biskup
Prijevod: Nada Peso i fra Remigije Tomo Mlinarić, OFM
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
