Glas u pustinji: Ivan
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, kad Poncije Pilat bijaše upravitelj Judeje, Herod tetrarh Galileje, Filip, njegov brat, tetrarh pokrajine Itureje i Trahonitide, a Lizanija tetrarh Abilene; kad veliki svećenici bijahu Ana i Kaifa, progovori Bog u pustinji Ivanu, sinu Zaharijinu.
(Lk 3, 1 – 2)
Povjesničari računaju da ta petnaesta godina Tiberijeva vladanja odgovara godini 27. ili 28. kršćanske ere. To znači da je od vremena Makabejaca, povijesnog okruženja dviju prethodnih jedinica, proteklo mnogo vremena, tijekom kojeg su se u svijetu i u domovini Židova dogodile razne promjene.
- Na međunarodnoj razini Rim je zamijenio Grčku u svojstvu velike imperijalističke sile.
- U Palestini je obitelj Šimuna Makabejca zamijenila obitelj jednoga ambicioznog stranca, Heroda “Velikoga”, koji je, prije nego će umrijeti godine 4. prije Krista, podijelio kraljevstvo između svojih sinova: Heroda Antipe, Filipa, Lizanije i Arhelaja. On je deset godina bio namjesnik Judeje, no zbog svoje je pretjerane okrutnosti svrgnut (Matej 2, 22). Njegovim je teritorijem upravljao rimski upravitelj, od kojih je najpoznatiji Poncije Pilat (od 26. do 36. godine poslije Krista.)
Spomenuti odlomak evanđelja privlači pozornost zbog svoje svečanosti. Luka želi prikazati jedan događaj koji je za Božji narod i za svijet vrlo važan. Sastoji se u tome da je Bog progovorio Ivanu (u originalnom tekstu stoji: riječ Božja upućena je Ivanu). Taj obrazac, čest u Starom zavjetu, služi da naznači poziv proroka, na primjer Jr 1, 2 i 4; Ez 1, 3; Hoš 1, 1; Mih 1, 1. Tako da je veliki događaj, koji se je zbio 15. godine Tiberijeva vladanja, bio poziv Zaharijinu sinu u službu proroka.
Ivan je nastavio niz proroka koji se prekinuo tijekom više od tristo i pedeset godina. Zadnji se prorok zvao Zaharija, kao i Ivanov otac. I dok je narod očekivao jednoga “pobjedonosnog” mesiju, koji će nastupiti na vlast državnim udarom, on je najavio krotkoga i mironosnog mesiju (Zah 9, 9)
Stotinu godina ranije drugi prorok, Malahija, govorio je o tajanstvenom Božjem glasniku koji će pripraviti put Mesiji (Mal 3, 1), naizgled isti Ilija (Mal 3, 23). Tako su, kad je Ivan počeo govoriti u Jahvino ime, mnogi bili svjesni da se nešto neobično važno događa i pitali su se je li ovaj Ilija, ili prorok obećan u Ponovljenom zakonu 18, 15 koji je imao doći (Iv 1, 21).
Ivan – Novi Ilija
U stvarnosti su imali mnogo razloga da ga prispodobe s Ilijom, velikim prorokom iz Samarije, budući da su oba čovjeka imala mnogo zajedničkih crta:
- Obojica su se pojavili iznenada u povijesti, bez prethodnog objašnjenja (Mk 1, 4 i 1 Kr 17).
- Ivanova je odjeća podsjećala na Ilijinu: odijelo od devine dlake i pojas od kože, znakovi pokore, suprotno od raskoši (Mt 3, 4; 11, 8 i susljedni; 2 Kr 1, 8).
- Obojica su optuživali zloporabe koje su počinili oni koji su na vlasti: Ahabova nepravda (1 Kr 21) i Herodov preljub (Mk 6, 18), zbog čega ih je sustiglo proganjanje dviju okrutnih žena: Izabele i Herodijade.
Ivan se dakle pojavljuje kao novi Ilija. To ne znači da se dogodila reinkarnacija proroka iz 9. stoljeća (Iv 1, 21). Pa ipak, odigrao je ulogu glasnika koju je Malahija doznačio Iliji. Tako ga je shvatio i sam Isus, koji je povrh toga izrekao ovu pohvalu: „Između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja.“ (Mt 11, 11)
Stopama Amosa i Jeremije
Da bi se shvatilo poruku koju je Ivan propovijedao, treba pročitati Evanđelje po Mateju 3, 5 – 12, Marku 1, 4 – 8, Luki 3, 7 – 18 i Ivanu 1, 19 – 36. Može se ovako sažeto prikazati:
Ivan najprije naviješta da je kraljevstvo nebesko blizu, Bog ga dolazi uspostaviti na zemlji, dan Jahvina pohođenja se približava.
- Taj dan Ivan opisuje kao dan gnjeva i suda, prema onome što je kazao Amos kad je najavio propast Samarije, ili Jeremija kad je govorio o razaranju Jeruzalema. Ivan predstavlja Boga kao drvosječu koji postavlja sjekiru na korijen stabla i kao žeteoca koji mlati pšenicu: za ljude od pljeve, oganj (Mt 3, 7 i 10)!
- Jedino rješenje kojim ćemo izmaknuti gnjevu što stiže jest iskreno obraćenje.
- To znači, prije svega, gubitak svake lažne sigurnosti: nije dovoljno biti „sinovima Abrahamovim“ i time osigurati sebi poseban postupak, kako su mislili Židovi (Mt 3, 8 – 9). Tako se očituje krhkost mnogih naših sigurnosti: „kršten sam, ja sam katolik“! Bog vidi sve do tajnih kutaka našega srca i sudi svakog čovjeka po njegovim djelima.
- Obraćenje na koje Ivan poziva nešto je više od same unutarnje promjene: to je novo usmjerenje života, čitavog života, to je zaokret prema Nekomu, prema Bogu, da bi se ispunjavala njegova volja. Zbog toga se unutrašnja promjena mora očitovati vršenjem pravde. To je uvjet da bi se prihvatilo Boga. Kao posljedica toga, Ivan ne traži od ljudi da se odijele od svijeta, da bi živjeli u pustinji, nego da obore uspostavljeni nered nepravednog društva: Lk 3, 11 – 14 (podrobnije u B 41).
Mesijin svjedok
Drugi element Ivanova propovijedanja jest najava Mesije, kako se nadasve vidi u evanđeljima po Marku i po Ivanu. Prorok uporno potvrđuje da on nije Mesija, nego njegov svjedok i sluga: „Poslije mene dolazi jači od mene.“ (Mk 1, 7) Čak štoviše, Mesija je već prisutan, a Ivanova se uloga sastoji u tome da ga otkrije i predstavi (Iv 1, 15). Ivan je samo glas (Iv 1, 23), svjetiljka koja gori i svijetli (Iv 5, 35), ali koja se zatim gasi, kad izlazi Sunce (Lk 1, 78). Ivan će imati snage i veličine da svojim vlastitim učenicima bez uvijanja posvjedoči: „On (to znači Krist) mora rasti, a ja se umanjivati.“ (Iv 3, 30) Onaj koga su nazvali „prorokom Previšnjega“ ne oduzima svome Učitelju njegovo mjesto: kako velik čovjek! (Pročitajte C 80 – 81.)
Naslov originala: Curso Biblico LUZ EN MI CAMINO, 4. izdanje (lipanj 1979.)
Izdavač: EQUIPO DE PROMOCION DE COMUNIDADES CRISTIANAS, CHOLUTECA HONDURAS, e. a.
Imprimatur: Choluteca, 1. siječnja 1975., Marcelo Gerin Boulay, biskup
Prijevod: Nada Peso i fra Remigije Tomo Mlinarić, OFM
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
