Blaženi Marko iz Aviana, talijanski je redovnik kapucin, svećenik. Prvu je pouku primio od seoskog učitelja, a roditelji su ga poslali na školovanje u isusovački zavod u Gorici. Bojažljivi dječak, sanjar, ponesen oduševljenjem, jednog se dana nakon povratka pitomaca iz šetnje, nije javio prilikom prozivke. Pobjegao je kako bi na otoku Kreti obratio Turke. Nakon dva dana pješačenja, iscrpljen je pokucao na vrata kapucinskog samostana u Kopru. Njegova mladenačka kriza riješena je Božjim pozivom u samostan, pa je 21. studenoga 1648. obukao kapucinsku redovničku odjeću u Coneglianu. Tada je u čast svojemu ocu uzeo redovničko ime Marko.
Redovnica koja je 13 godina bila prikovana za krevet, čudesno je ozdravila nakon molitve
1672. postao je poglavar kapucinskog samostana u Bellunu, a 1674. samostana u Oderzu. Težio je za samoćom i molitvom pa su ga poglavari na njegovu molbu premjestili u Padovu. Ondje je prigodom jednog svečanog govora zadivio uglednike toga grada, i ubrzo je došao na glas kao čudotvorac. 6. rujna 1676. molio je nad redovnicom Vincenzom Francesconi, koja je trinaest godina bila prikovana za krevet. Nakon Markova blagoslova čudesno je ozdravila. Glas o njemu pronio se je izvan granica Italije, pa su papi i Markovim poglavarima počeli pristizati zahtjevi da taj glasoviti apostol dođe i u njihove krajeve. 1680. Marko je počeo putovati diljem Europe, a njegove su propovijedi pratila mnoga čudesa. Prijatelj bolesnika i siromaha, u misionarskom je i apostolskom djelovanju posebno naglašavao važnost i djelotvornost „savršenog čina pokajanja”.
Misa na bojišnici
U njegovo su vrijeme Turci nadirali prema Europi. Potaknut žarom i živim preporukama pape Inocenta XI., Marko je na bojnom polju pozivao na slogu, hrabrio kršćanske vojnike, posebno hrabrog poljskog kralja Jana Sobieskog kojeg je nagovorio da pritekne u pomoć Beču. Na dan bitke, 12. rujna rano ujutro, otac Marko služio je Misu na Kahlenbergu iznad Beča, kojoj su nazočili kralj Jan Sobieski i nadvojvoda Karlo Lotarinški, te su se i pričestili. Zatim je poljski kralj sa svojom vojskom krenuo na Turke te spasio Beč i Europu. Trajan je spomenik na taj znameniti događaj kapela Sobieski na Kahlenbergu. Freska u kapeli prikazuje oca Marka i kralja Jana prilikom slavlja Mise uoči velike bitke. Poljska je vojska ostvarila 12. rujna 1683. sjajnu pobjedu, i Beč je uz Božju pomoć oslobođen. Papa je taj dan kršćanske pobjede posvetio Presvetom Imenu Marijinu.
Cappuccino
Zanimljiva anegdota kaže da je turska vojska u bijegu za sobom ostavljala velike količine jake, gorke kave. Prema Markovu savjetu, kršćanski vojnici miješali su tu kavu s mlijekom i medom. Tako je nastao novi napitak koji su vojnici po svojem omiljenom duhovniku prozvali „kapuciner” ili „cappuccino”.
Otac Marko bolovao je od tumora koji ga je izjedao. Primio je sakrament bolesničkog pomazanja i obnovio redovničke zavjete, a onda je, držeći u rukama križ, blago preminuo u Beču na današnji dan, 13. kolovoza 1699., u nazočnosti austrijskog cara Leopolda i carice Eleonore. Nakon svečanih pogrebnih obreda, njegovo je tijelo našlo svoj konačni počinak u kapucinskoj crkvi u Beču, uz carske grobnice. Otac Marko iz Aviana bio je čovjek izvanrednih sposobnosti, svećenik, redovnik, evanđeoski propovjednik i Kristov svjedok u svim okolnostima. Vjerni službenik milosrđa i oproštenja, bio je duhovni iscjelitelj Europe, promicatelj mira, čudesni i strpljivi graditelj njezine slobode i jedinstva.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
