Foto: Shutterstock
Poštovani,
zanima me kako prihvatiti neuzvraćenu ljubav? Često nam se čini, kad nam netko ne uzvraća iste osjećaje, da se nismo ili dovoljno potrudili, ili da nismo dovoljno dobri za drugoga.
Zahvaljujem na savjetu.
Matija
Odgovor:
Poštovani Matija,
neuzvraćena ljubav zasigurno je jedan od trenutaka, koje si nitko ne priželjkuje. Obično očekujemo ako se mi ‘nekome dajemo, da će se i on nama dati’.
U to recipročno davanje ulaze razmišljanja, pogledi, stvari od zajedničkih interesa, a najviše osjećaji. S druge strane, odbačenost ili neuzimanje u obzir onako kako smo mi to očekivali, može biti razočaravajuće.
Ljubav je bezinteresna i rađa se u slobodi
No, da bismo shvatili (ako se to uopće može) ljubav, treba krenuti od početka i reći da je ljubav bezinteresna, da se rađa u slobodi odlučivanja, te da se razlikuje ljubav roditelja prema djetetu i ona muža i žene. Najljepše o njoj piše sv. Pavao:
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav,
ne zavidi, ljubav se ne hvasta,
ne nadima se; nije nepristojna,
ne traži svoje, nije razdražljiva,
ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Ako je ljubav, onda je na Pavlov način. To isključuje propitivanje o tome jesmo li se mi (dovoljno) trudili ili nismo. Spomenuo sam vam da se ljubav rađa u slobodi, tako da obje strane imaju potpunu slobodu odlučiti se za nekoga i osjetiti ljubav, ili pak ne. U pitanjima vezanim s ljubavlju, srećom, ništa ne ide ‘na silu’.
„Veličina je u tome da otkrijemo i prepoznamo trenutak da je netko vrijedan nas i mi njega…“
Nikoga se ne može prisiliti na ljubav. Veličina je u tome da otkrijemo i prepoznamo trenutak da je netko vrijedan nas i mi njega. Pri tome treba i doza hrabrosti da si priznamo, da usprkos što nekoga volimo – on ili ona nam ne uzvraćaju na isti način. Što prije uvidimo spomenuto, lakše ćemo krenuti dalje.
Uz srdačan pozdrav,
fra Tomislav Glavnik
Izvor: Laudato.hr
