Foto: Pixabay
Nedavno sam sjedio s prijateljem na kavi u jednom otmjenom kafiću nedaleko od Venecije. Primijetio sam da je ušao neki čovjek i sjeo za stol do nas. Pozvao je konobara i naručio: „Molim dvije kave, jednu na zid”. To nam je bilo neobično jer je i dobio samo jednu kavu na stol, a kada je platio i otišao, konobar je prilijepio papirić na zid s porukom ‘šalica kave’.
Još dok smo bili tamo, ušla su dvojica muškaraca, sjeli su i naručili dvije kave – za stol i jednu za zid. Platili su sve tri kave i otišli, a konobar je ponovno prilijepio papirić s porukom ‘šalica kave’.
Kada uživamo u nekom blagoslovu, trebamo biti svjesni da on nekima nije dostupan
Nakon nekoliko dana, ponovno smo otišli u taj kafić. Dok smo pili kavu, ušao je jedan muškarac. Po odjeći se vidjelo da je siromašan. Kad je sjeo, pogledao je prema zidu i rekao konobaru: „Molim jednu kavu sa zida” i konobar ga je ljubazno poslužio. Muškarac je popio kavu i otišao bez da je platio. Konobar je na to skinuo jedan papirić sa zida i bacio ga u koš. Tada smo shvatili o čemu se radi i cijela nas se stvar duboko dojmila.
Kava nije neophodna našem društvu, niti životu. Kada uživamo u nekom blagoslovu, trebamo biti svjesni da on nekima nije dostupan. Zanimljiv je i pristup tog konobara, koji je muškarca poslužio ljubazno kao i sve ostale, kako se ne bi osjećao poniženim. On ne mora prositi za šalicu kave, samo pogleda na zid, zatraži je i može uživati u njoj kao i svi drugi.
Sjajan način da se pokaže suosjećanje uz poštivanje ljudskog dostojanstva.
Izvor: Laudato.hr (A Friar’s Life)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
