Već smo duboko ušli u korizmeno vrijeme… Sjetio sam se kako sam jedne korizme razmišljao čega da se odreknem. Odlučio sam da će to biti kakao jer ga ionako nikad nemamo doma pa to neće biti problem. 🙂 Kad sam počeo hoditi s Bogom, postao sam radikalniji pa sam se jedne korizme odrekao gledanja televizije, koju sam tada gledao najmanje šest sati dnevno. Smanjio sam na jedan sat, i odlučio da će to biti vrijeme prije spavanja, kako ne bih, ne daj Bože, molio! 🙂 Iste korizme odrekao sam se i bludnosti. Preživio sam tu korizmu i Bog me privukao k sebi zauvijek i taj naš odnos traje i danas. I ta želja – koju je, vjerujem, stavio u moje srce – želja za nečim višim, za više Boga, traje. Svi se ponekad udaljimo od Boga i naša se vatra počne gušiti jer smo ušli u rutinu. Netko je rekao: ako se vatra gasi, baci na nju novo drvo. To može biti neka žrtva koju ćemo činiti, možemo dulje moliti, postiti nekoliko dana, više čitati Bibliju, ujutro pospremiti krevet (to sam među ostalim počeo ove korizme :)). Drvo je nešto što nas košta; u Starome zavjetu na žrtvenik je pala vatra (1 Kr 18,38). Ovo je vrijeme kada cijela Crkva želi susresti Boga na nov način; iskoristimo to vrijeme oraspoložujući svoja srca, kako bi se otkrio i nama. „’Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. I pustit ću da me nađete’ – riječ je Jahvina.“ (Jer 29,13-14) Bog nas želi susresti u našim životima i životnim situacijama. Jednom mi je Gospodin progovorio kroz jednu situaciju i tada mi se otkrio na nov način. Bilo je to ovako: jednog dana moji su roditelji, sestra i mlađi brat pošli u posjet rodbini. Kad su stigli, brat je pred njima utrčao u zgradu i ušao u lift. Iako je tada shvatio da ne zna kamo treba ići, stisnuo je broj jednog kata. Kad se vratio u prizemlje, mame, tate i sestre više nije bilo. Među njima je, pak, došlo do nesporazuma jer je svatko od njih mislio da je brat s onim drugim sve dok se svi zajedno nisu našli u stanu bez njega. Brat je u strahu počeo plakati. No tata ga je brzo pronašao i sve se sredilo. Dok sam razmišljao o tome događaju, odlučio sam da ću bratu jednom reći: „Ako se bilo što dogodi, doći ću po tebe! Sigurno ću te naći!“ U tom trenutku Gospodin mi je progovorio u srcu: „Otkad si ti postao bolji od mene, Marko? Zašto u svom srcu imaš stav da ja ne trčim po tebe kada se izgubiš, zalutaš ili se nađeš u problemima?“
„Ja, Jahve, njega čuvam, svaki čas ga zalijevam, i da ga tko ne ošteti, danju i noću stražim“ (Iz 27,3)
„U nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.“ (Ps 18,7.10)
Svima nam od srca želim da ga i u ovoj korizmi susretnemo na nov način. Bacimo drvo!
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book kao uvodnik za br. 75 (ožujak 2016.)
