Viđenje Djevice Marije
Rođen je 1480. u Vicenzi od plemenitih roditelja Gašpara i Marije. Za svećenika je zaređen 30. rujna 1516., a prvu je Misu i on služio na sam Božić iste godine, u bazilici Santa Maria Maggiore. Na Božić sljedeće godine u kapeli jaslica iste bazilike imao je viđenje u kojem mu je Presveta Djevica pružila dijete Isusa. Spomen-ploča i danas čuva uspomenu na taj događaj.
Članovima bratovštine Božanske ljubavi govoraše: »U svome bližnjemu gledajte uvijek samo Isusa na njegovu patničkom putu!« Toga se je u svome radu i susretu s ljudima i sam držao. Pošavši poslije smrti svoje majke iz Vicenze u Veneciju, ovako je opisao grad, a nad ovime bismo se svi trebali zamisliti: »Venecija je zaista divan grad. Pa ipak, kako bi nad njim trebalo plakati! Tu nema nikoga tko bi tražio raspetoga Isusa. Nisam susreo ni jednog jedinog plemića koji bi ljubav prema Kristu pretpostavio svojoj slavi. Ne kažem da ljudi nemaju dobre volje, no oni se ipak stide da budu zapaženi kako idu na ispovijed i pričest. Neću stoga popustiti u nastojanju sve dok ne budem vidio da kršćani kao izgladnjeli hite k svećeniku da bi se mogli nahraniti Euharistijom te da im to služi na veću čast, a ne na sramotu.«
„Elitne postrojbe” svećenika
Promatrajući sve više i dublje situaciju, počeo se je baviti mišlju o osnutku elitne skupine svećenika koja bi bila spremna provoditi primjeran život, te uz gajenje molitve baviti se i apostolatom. I tako se je rodio novi tip redovnika, regularni klerici, a prozvaše se teatinci. Taj je pojam onda značio biti pobožan, ispravan i strog redovnik, vjeran dužnostima, savjestan, revan i točan u svemu.
Sveti Kajetan duhovni je život definirao kao radost, „pravu i neprocjenjivu radost, po kojoj se čovjek kršćanin u svemu dušom i tijelom suobličuje Isusu Kristu”. To je suobličenje jedina želja njegova života. Za Kajetana nasljedovati Krista znači nasljedovati ga raspetoga. I onda se je, kao i danas, mnogo raspravljalo o obnovi Crkve, stvarale su se za tu obnovu mnoge teorije tako da su ljudi od svega toga već bili umorni. Teatinci sa svojim duhovnim programom nasljedovanja Krista raspetoga zahvaćali su u ono bitno, bez čega nema i ne može biti obnove.
„Duše se ne čiste u osjećajnoj već u djelotvornoj ljubavi”
Kajetan je ponavljao: »Duše se ne čiste u osjećajnoj već u djelotvornoj ljubavi.« Time je htio naglasiti da jedino samozataja i nošenje križa, povezani žarom ljubavi, donose pravi život i obnovu. Kajetan je postao jedan od prvih promicatelja česte svete pričesti. Uz to je mnogo radio na socijalnom zbrinjavanju bolesnika.
Papa Pio XII. označio je sv. Kajetana kao »vatrenog apostola božanske ljubavi te značajnog pobornika kršćanskoga milosrđa«. Imao je živ osjećaj za siromaštvo, umrtvljivao je tijelo nastojeći na taj način doći do pravog duševnog mira, a imao je žarku i nesebičnu ljubav prema Bogu i bližnjemu. Toga velikoga sveca i obnovitelja Crkve, kršćanski je puk jednostavno nazivao »svecem Providnosti« jer ga je resila izvanredna vjera i pouzdanje u Božju providnost. Mnogo je radio i na socijalnom zbrinjavanju bolesnika i nevoljnika, borio se je protiv korupcije, a u Napulju je osnovao i banku za siromahe, po nekima i prvu kreditnu ustanovu, usmjerenu protiv lihvara i „zelenaša”.
Duhovne upute svetog Kajetana
„Isus nam sebe dade za hranu. Nesretan je tko ne zna za toliki dar. Dano nam je da posjedujemo Krista, Sina Djevice Marije, a mi to nećemo: jao onome tko ne vodi brigu da ga prima! Kćeri, dobro koje sebi želim, i za te žarko molim. Ali da se ono postigne, nema drugog puta osim često moliti Djevicu Mariju da te pohodi sa svojim preslavnim Sinom. Štoviše, usudi se iskati da ti dade svoga Sina, koji je prava hrana duši u svetom Oltarskom otajstvu. Ona će ti rado udovoljiti, a on će još radije doći da te ojača za sigurno hodanje ovom mračnom šumom u kojoj na nas vrebaju mnogi neprijatelji koji ipak ostaju po strani ako vide da se pouzdajemo u takvu pomoć.”
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr