Foto: Shutterstock
Je li je osoba u celibatu zakinuta za žarku ljubav i sreću koju mogu imati bračni drugovi?
Don Damire,
Ako Bog kaže „nije dobro da čovjek bude sam” i zato „na sliku svoju stvori čovjeka, muško i žensko stvori ih”, zar onda celibat ne čini osobu zakinutom i neusklađenom sa Stvoriteljevim planom? Je li je osoba u celibatu zakinuta za žarku ljubav i sreću koju mogu imati bračni drugovi?
Hvala Vam od srca!
Božidar
Odgovor:
Dragi Božidare!
Celibat je kroz cijelu povijest Crkve uvijek bio posebno zanimljiva tema. Nastojat ću ti približiti nauk Crkve o tom pitanju.
Ivan Pavao II. u Teologiji tijela piše: „Kada je Bog – Jahve rekao ‘Nije dobro da čovjek bude sam’ (Post 2,18) potvrdio je da ‘sam’, čovjek ne može u potpunosti ostvariti svoju bit. Ostvaruje je samo postojanjem ‘s nekim’ – i što je još dublje i potpunije – postojanjem ‘za nekoga’“. Sveti Papa nastavlja, da čovjek pozvan na uzdržljivost u celibatu „postaje sposoban otkriti u toj svojoj samoći novi i čak još puniji oblik međusubjektivnog zajedništva s drugima“. Dalje tumači kako „tu usmjerenost poziva izričito objašnjava izraz ‘poradi kraljevstva nebeskog’“, što je neodvojivo od ostvarenja trojstveno oblikovanog zajedništva.
„’Sam’, čovjek ne može u potpunosti ostvariti svoju bit”
Redovnici i redovnice to zajedništvo na poseban način ostvaruju unutar svojih zajednica. O celibatu dijecezanskih svećenika pak piše don Mladen Parlov: „Vlastiti će celibat živjeti u radosti tek po posvemašnjem uranjanju u zajednicu kojoj je pozvan i poslan služiti, po darivanju i izgradnji bogatih međusobnih odnosa te razvijajući vlastitu afektivnost i brojne prijateljske odnose što će mu donijeti puno radosti i zadovoljstva“. No, također se zbog opasnosti samoće i dijecezanskim svećenicima usrdno preporučuje zajednički život ili barem neki oblik životnog zajedništva (Direktorij za život i službu prezbitera 72-76).
„Sakrament ženidbe ipak samo znak jedne dublje stvarnosti – odnosa Krista i Crkve”
Sveti Pavao u Poslanici Efežanima otkriva kako je sakrament ženidbe ipak samo znak jedne dublje stvarnosti – odnosa Krista i Crkve. Stoga upravo po celibatu osoba ima priliku na poseban način uživati samu tu stvarnost – predokus svadbene gozbe Jaganjčeve (usp. Otk 19,9) i budućega svijeta gdje se ljudi ne žene niti udaju (usp. Lk 20,35).
Tako ispravno shvaćen i življen celibat, nipošto ne čini čovjeka zakinutim i neusklađenim s Bogom, dapače. Ne smije se zaboraviti da je to način života samoga Krista, pravoga čovjeka i pravoga Boga, kao i njegovih apostola, te gotovo bezbrojnih svetaca kroz povijest, sve do danas. No, istina je da taj način života nije za svakoga ni razumljiv ni moguć. Zato Isus i kaže: „Tko može shvatiti, neka shvati“ (Mt 19,12).
Btb,
don Damir
Izvor: Studentski pastoral: SPAS
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
