Viktor I. četrnaesti je papa i nasljednik Eleuterijev. Pontifikat mu je trajao od 189. do 199. Katolička, Pravoslavna i Koptska Crkva štuju ga kao sveca. Zadnjih godina Komodove vlasti (180. – 192.) i prvih godina vlasti Septimija Severa (od 193.) Rimska crkva uživala je razdoblje mira i nije bila progonjena.
Pozitivno mišljenje što ga je Komod imao o kršćanstvu obično se pripisuje njegovoj konkubini Marciji. Prema svjedočanstvu sv. Hipolita Rimskog ona je bila sklona kršćanima, a možda i sama kršćanka. Jednom je u palaču pozvala papu Viktora I. i tražila ga popis kršćana koji su bili osuđeni na prisilni rad u sardinijskim rudnicima, kako bi bili oslobođeni. Bilo je to prvi put da je Rimsko Carstvo pokušalo pregovarati s Crkvom i njezinim biskupom u vezi progonstava. Kršćani su tada dobili slobodu, a papa je poslao prezbitera Hijacinta na Sardiniju kako bi oslobodio kršćane. Među njima je bio i budući papa Kalist I.
Car je štitio kršćane od poganskih napada
Sveti Irinej Lionski izvještava da su u to doba kršćani zauzimali mnoga važna mjesta na carskom dvoru. I Septimije Sever je, u prvim godinama svoga vladanja, pozitivno gledao na kršćane dajući im ključna mjesta na dvoru. Među tim kršćanima bio je i neki Prokul koji je liječio samoga cara. Car je štitio kršćane od poganskih napada, a njegov sin Karakal imao je dojilju kršćanku. U tom je razdoblju kršćanstvo napredovalo u samom gradu Rimu, te su mu pristupali mnogi članovi bogatih i plemenitih obitelji.
Prva biskupska Sinoda
Crkva je tada bila u mirnom okruženju, no iznutra su je razdirali nemiri. Osobito se je zaoštrila rasprava oko datuma Uskrsa. Rimski kršćani koji su se doselili iz azijskih provincija Carstva slavili su taj blagdan četrnaestog dana židovskog mjeseca nisana, bez obzira na dan u tjednu. Stoga su ih na latinskom nazivali quartodecimani (četrnaesnici). To je izazvalo neslaganje u Rimu gdje se Uskrs slavio uvijek u nedjelju. Papa je nastojao ove kvartodecimance uvjeriti da prihvate rimski običaj. Pisao je efeškom biskupu Polikratu i predložio mu da sazove azijske biskupe kako bi raspravili ovo pitanje. To je ovaj i učinio, no u odgovoru Viktoru ustrajao je u slavljenju Uskrsa 14. nisana. Tada je Viktor sazvao u Rimu prvu poznatu Sinodu biskupa iz Italije te je pozvao sve biskupe iz središta pojedinih pokrajina da sazovu ostale biskupe i rasprave pitanje nadnevka Uskrsa. Sve su ove zajednice bile mišljenja da Uskrs valja slaviti u nedjelju.
Misa na latinskom jeziku; svaka voda može poslužiti za krštenje
Viktor se ustrajno borio i protiv raznoraznih krivovjeraca pa je tako iz Crkve izopćio Teodota Bizantinca zvanog Teodot Kožar koji je tvrdio da je Isus bio samo čovjek, a ne Bog. Sveti Jeronim spominje papu Viktora kao prvog koji je pisao teološka djela na latinskom. Vjerojatno je u njegovo vrijeme započelo i održavanje liturgije na latinskom jeziku, a ne više na grčkom. Viktor je po nekim izvorima donio i odluku da u hitnom slučaju svaka voda može poslužiti za krštenje. Papa Viktor podnio je mučeničku smrt u vrijeme progona cara Septimija Severa, koji je u početku svoje vladavine bio sklon kršćanima.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
