Žena, kao nježnije biće, darovana je muškarcu da joj bude zaštita i oslonac. To nikako ne znači da je ona manje vrijedna, nesposobna ili pak nepotpuna kao osoba…
Idealna je žena samosvjesna, neovisna, obrazovana, „sama sebi dovoljna” – ono je što se može zaključiti čitanjem tzv. „chick-lit“ literature. Romana namijenjenih opuštanju i razbibribrizi, koji lome tradicionalna shvaćanja žene, obitelji i braka. Ta je ideja prenesena i u brojne televizijske serije, koje su ostvarile visoku stopu gledanosti i stekle pažnju gledatelja diljem svijeta.
Slika žene
Za početak, željela bih reći da ne smatram da žena ne smije biti uspješna, ostvariti se u području koje voli i za koji ima darovane talente. Ali ono bitno – žena je puno više od toga. Ona nije definirana karijerom, razinom ostvarena uspjeha kao ni razinom emancipacije. Uzvišeni prikaz žene i njene uloge u Božjem planu donosi upravo Katolička Crkva. Jedino žena može biti nositeljicom života, nositeljicom novoga čovjeka. Bog joj daje toliku milost, da je to uistinu veličanstveno.
„Chick-lit” literatura ljubav prikazuje površno, s naglaskom na fizičku privlačnost koja postaje temeljom odnosa. Možda bi to najbolje objasnili kadrovi serija, oslikani slučajnim, sudbonosnim susretom koji završava u zajedničkom krevetu. Strast postaje nit vodilja odnosa koji se prekida u trenutku kada ona iščezne. Kršćanski ideal ljubavi polazi puno dalje. Uz fizičku privlačnost naglašava se i duševna dimanzija odnosa, stoga se i zagovara čisto hodanje koje svoj vrhunac doživljava u sakramentu braka i bračnom zagrljaju koji uslijedi nakon toga.
Kako su voljeli naše bake i djedovi?
U „chick-lit” literaturi muško-ženski odnos prikazan je kao ravnopravan, naglašen je materijalizam s naglaskom na karijeru koja je u prvom planu oboma. Žena koja je snažna, samosvijesna i samostalna pronalazi uspješnog, bogatog muškarca koji ju vodi na skupa mjesta i daruje skupe poklone. Vjerujem da to nije slika ljubavne priče naših baka i djedova, koja je bila uvelike trajnija i ispunjenija u odnosu na većinu prethodno spomenutih. Nekada je iskren pogled, ljubav i obećanje da će ostati zajedno doh ih smrt ne rastavi bilo dovoljno da se riskira i odluči na korak više – brak i zajednički život.
Žena, kao nježnije biće, darovana je muškarcu da joj bude zaštita i oslonac. To nikako ne znači da je ona manje vrijedna, nesposobna ili pak nepotpuna kao osoba. Muško-ženske uloge žive, premda ih ideali svijeta pokušavaju narušiti. Bog nam je dao različite sposobnosti; stvorio je muškarca i ženu međusobno različitima, kako bi se dopunjavali i prožimali. Rezultat njihova fizičkog i duhovnog jedinstva očituje se u daru novoga života, kojim Bog blagoslivlja njihovo jedinstvo.
„Kršćanski ideali ljubavi uvijek će privlačiti sve one koji tragaju za iskrenom ljubavlju”
Ono što želim reći jest da je život puno više od novca, karijere i trčanja za uspjesima. Iskrena ljubav, povjerenje i međusobno darivanje čine život plodonosnijim i ispunjenijim. Kršćanski ideali ljubavi uvijek će privlačiti sve one koji tragaju za iskrenom ljubavlju. Neki životni ideali mogu biti podvrgnuti promjenama, ali razočarenja koja donosi polu-ljubav, polu-zadovoljstvo i polu-življenje uvijek će pogled usmjeriti u ideale koje je živio i dao za primjer Isus iz Nazareta.
