Foto: analogicus; Pixabay
Moja mama, moj dom
Srela sam ju
Noćas, u snu…
Činilo se, tuđem,
Ne svom…
U prelijepim joj je,
Plavim očima,
Vatrom bilo ispisano:
“Dom”…
Smije se, širi ruke…
Lice joj, k’o Sunce, sja…
Beznačajne su, za tren,
Postale
Sve moje sigurne luke…
Ostala je samo Mama,
Zauvijek mlađa
Nego ja!I dođe opet, tako,
Već po običaju,
Neki dan u listopadu…
Kad samo još suze guste
Zalijevaju usahlu nadu…
Da vidjet ću ju
Još jednom…
Negdje iznad, izvan
Vremena…
Da sve moje radosti
Pratiti neće,
Vječito,
Razdiruće tuge sjena…Zato se skrivam
Po zakutcima
Nekih tuđih snova…
I lutam,
Tražeći Nju,
Da proživimo sve,
Iznova…
Postoji mala greška,
Ožiljak na srcu mom…
Gdje urezao je, davno,
Netko:
“Moja mama, moj dom!” 💔
Foto: Slavica Cvitanušić, arhiva
mv; Book.hr
Foto: gpointstudio; Shutterstock
Preporučamo
Film Unsung hero (Neopjevani junak)
Smallboneovi su se u jednome trenutku preselili iz Australije u Ameriku i susreli se s brojnim nevoljama. Ovo je zapravo priča o njihovoj vjeri na djelu, o tome kako su vjerovali Bogu i kako se On pobrinuo za njih…
Iz listopadskoga broja našega časopisa Book
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
