SVJEDOČANSTVO MOLITELJICE '40 DANA ZA ŽIVOT'

Zašto molim ispred bolnice? Jer i ja sam svjedok da Bog voli i dok boli Kada bih upitala Gospodina zašto me zove u osamu molitve i posta, što me treba, nježno bih osjetila taj poticaj, ali se i opirala jer, naravno, to nikad ne bih mogla

U tijeku je jesenska kampanja ’40 dana za život’. Dani prožeti trpljenjem, žrtvom i molitvom za zaštitu života od začeća do prirodne smrti i za prestanak pobačaja. Za naš portal jedna od moliteljica podijelila je svoje svjedočanstvo o tome zašto moli ispred bolnice.

Neka njezin primjer bude i drugima na poticaj. Trudimo se živjeti vjeru ne samo svojim riječima već i djelima.

Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. (1 Iv 3, 18)

Njezino svjedočanstvo vam prenosimo u cijelosti.

Željela iscijeliti bolne rane koje nastaju spontanim pobačajem

„Majka sam troje djece i dvoje anđela na nebu. Kad sam krajem prošle godine u trudnoći izgubila bebu, nisam dvojila – prijavila sam se na duhovne vježbe „Oprostom oslobođene“ kako bih čim prije iscijelila bolne rane koje nastaju spontanim pobačajem. Nakon prvog spontanog pobačaja, koji se dogodio kad sam već imala dvoje zdrave djece pored sebe, trebale su mi gotovo tri godine da prestanem plakati zbog svojeg anđela.

bol me sustizala u mojoj svakodnevici

Iako sam znala da je u rukama Stvoritelja, bol me sustizala u mojoj svakodnevici. Posvuda sam sa sobom nosila tugu, zakopala sam je duboko i mislila da je stvar riješena. Držala sam tu veliku bol i nisam je mogla pustiti niti sam ju sama znala predati.

Voditeljice „Oprostom oslobođene“, Lidija i Renata, nježno su nas primile, mene i druge majke koje su odlučile suočiti se sa svojom prošlošću, i tijekom tri dana vodile su nas kroz duhovne vježbe.

Za Gospodina mogu sve

Kada je voditeljica Renata svjedočila kako nikada ne bi mogla moliti pred bolnicom, poistovjetila sam se s njom. Za Gospodina mogu sve. Gdje god me poslao, mogu biti glas nerođenima. Mogu biti internetski ratnik, mogu moliti, svjedočiti, što god treba. Moliti pred bolnicom – to je jedino što nikad ne bih mogla.

Čula sam Isusa kako mi govori, kako me tješi

Na Molitvenom danu Biblioteke „Figulus“ ove godine, kada je molitelj molio nada mnom, moje su noge bile teške, kao zalijepljene za pod. Čula sam Isusa kako mi govori, kako me tješi. Poznajući moju situaciju, molitelj je molio i za rane vezane za moje nerođene bebe. U tom sam trenu bila potpuno mirna, spokojna, bez ijedne suze.

Tada sam shvatila, još jednom, da su moje rane na tome području dobro previjene na duhovnim vježbama „Oprostom oslobođene“.

Gospodin me tijekom dana poticao da odem bdjeti i moliti pred bolnicu

Moleći i posteći nedugo na jednu svoju nakanu, Gospodin me tijekom dana poticao da odem bdjeti i moliti pred bolnicu. Kada bih upitala Gospodina zašto me zove u osamu molitve i posta, što me treba, nježno bih osjetila taj poticaj, ali se i opirala jer, naravno, to nikad ne bih mogla. Do kraja dana, kad su mi tijelo i razum već bili iscrpljeni, razum me više nije mogao razuvjeriti: bilo mi je jasno da moj „da” Gospodinu ovog puta znači odazvati se.

Otišla sam prvi dan inicijative moliti pred bolnicu da agonija što prije prođe i preživjela. Jer i ja sam svjedok da Bog voli i dok boli.