…
U životu mnogo toga dobije svoju stvarnu ili punu vrijednost tek nakon proživljene patnje. Mnogi od nas postanemo svjesni potrebe duša u Čistilištu za našom molitvom tek kad umre netko do koga nam je stvarno stalo. Tek tada naučimo moliti srcem.
Ovo je uvodnik glavnoga urednika Josipa Lončara, iz našega časopisa Book za listopad 2024.
Novi broj Booka možete pogledati ovdje.
Molitva prije
Godinama već molim za duše u Čistilištu. Već dugo imam i svoju listu duša u Čistilištu. Na njoj su moji pokojni roditelji, djedovi i bake, svi ostali bliži i dalji rođaci, prijatelji, susjedi, poznanici, svećenici, ali i mnoge duše koje sam jedva poznavao. Već ju gotovo cijelu, iako se na njoj nalazi pozamašan broj duša, znam napamet.
Gotovo uvijek se iznenadim i nekim novim dušama kojih se sjetim za vrijeme molitve. Iznenadim se jer znam da ih se bez pomoći Duha nikad ne bih sjetio
Kad onako napamet, bez čitanja, molim za njih, imam snažan osjećaj da mi one same pomažu da nikoga ne preskočim, da nikoga ne izostavim. Gotovo uvijek se iznenadim i nekim novim dušama kojih se sjetim za vrijeme molitve. Iznenadim se jer znam da ih se bez pomoći Duha nikad ne bih sjetio. Ponekad imam osjećaj kao da pojedinim dušama s te liste trebam posvetiti više pažnje nego inače. Dok sad razmišljam, vidim da su sve te molitve bile na određenoj dubini, tj. negdje između razuma i srca.
Molitva poslije
Sva ta moja briga za duše u Čistilištu donosila mi je određenu radost i određenu dodatnu vrijednost vlastitog postojanja do trenutka kad mi se dogodila jedna od najtežih životnih tragedija. Naime, moj vlastiti sin oduzeo si je život. Dugo godina borio se sa psihičkom bolešću zbog koje mu je život bio ispunjen patnjom. Ta ga je bolest i privlačila Bogu i od njega ga odvlačila.
Čim sam saznao da je umro, došao sam u molitvi pred Gospodina vapeći čitavim svojim bićem za njegovo spasenje. U dubini srca znao sam da se ni u što drugo ne mogu pouzdati osim isključivo u Božje bezgranično milosrđe
Čim sam saznao da je umro, došao sam u molitvi pred Gospodina vapeći čitavim svojim bićem za njegovo spasenje. U dubini srca znao sam da se ni u što drugo ne mogu pouzdati osim isključivo u Božje bezgranično milosrđe. Srce mi se razdiralo kad sam vapio da mu Gospodin podari milost da se u trenutku smrti iskreno pokaje i zazove njegovo ime. Znao sam da je Bog unaprijed vidio i čuo moju molitvu u trenucima kad je moj sin umirao, iako sam molio nekoliko sati nakon što se smrt stvarno dogodila. Znam da je Bog svemoguć i da kao takav nije ograničen ni prostorom ni vremenom.
Ovo je uvodnik glavnoga urednika Josipa Lončara, iz našega časopisa Book za listopad 2024.
Novi broj Booka možete pogledati ovdje.
Bog sve naše molitve i žrtve čuje i vidi unaprijed, prije nego što se stvarno dogode i ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg ih ne bi uslišao i prije nego što ih stvarno izreknemo. Biblija je prepuna dokaza koji potvrđuju da Bog sve zna unaprijed. Znao sam da je Gospodin tada vidio i sve molitve i žrtve svih drugih koji će moliti i prikazivati mise za njega. Nakon samo nekoliko minuta molitve znao sam da ga je Gospodin spasio od pakla. Znao sam to jer me sasvim neočekivano oblila silna zahvalnost, tako da sam mu dugo zahvaljivao svim srcem, blagoslivljao ga i veličao. Iako sam bio beskrajno tužan, istovremeno sam u srcu osjećao i neopisiv mir. Nakon nekoliko mjeseci još uvijek osjećam i tugu i mir i ne znam koliko će vremena trebati da tuga nestane.
Čitao sam, gledao i slušao što god sam mogao pronaći o dušama u Čistilištu i nakon toga sam o tome meditirao…
Odmah nakon te molitve započeo sam intenzivnu molitvu za njegovo otkupljenje iz Čistilišta, no ne samo molitvu. To su bili dani i tjedni u kojima sam više nego ikad počeo istraživati Čistilište. Čitao sam, gledao i slušao što god sam mogao pronaći o dušama u Čistilištu i nakon toga sam o tome meditirao. Moje je srce sve više i više gorjelo za duše u Čistilištu. Molio sam za sina, ali i za sve one koji su s njime.
Posebno mi je bilo važno da molim na misama koje su se prikazivale za njega. Na jednoj od tih misa, gledajući svećenika kako podiže kalež i pliticu s hostijom, spontano sam se zapitao kako bih ja prikazao tu misu da sam na njegovu mjestu? Kakav bi to bio osjećaj? S kakvim bih žarom i s kakvom zahvalnošću to činio? Danima nakon toga, naravno pod snažnim emotivnim utjecajem vlastite patnje, razmišljao sam o tome kako bih, da sam ja svećenik, svaki slobodni termin za misu koristio da ju prikažem za nekoga tko je tek umro; kako bih s najvećim guštom prikazivao mise za one za koje znam da za njih to neće činiti nitko drugi, jer znam koliku bih radost, koliku ljubav i dobrotu na taj način iskazivao tim dušama; kako bih neprestano poticao, pa čak i nagovarao druge da mole za duše u Čistilištu, a posebno bih to činio na sprovodima…
Posebno mi je bilo važno da molim na misama koje su se prikazivale za njega. Na jednoj od tih misa, gledajući svećenika kako podiže kalež i pliticu s hostijom, spontano sam se zapitao kako bih ja prikazao tu misu da sam na njegovu mjestu?
Ja bih se zapravo u svakoj misi sjetio pokojnika sa svoje liste, a posebno svojih župljana. Svjestan sam da mnogima od njih ne bih mogao pomoći za života jer nikoga ne možemo natjerati da živi sveto, no itekako sam svjestan da bih im kao pravi pastir itekako mogao pomoći na njihovoj samrti i poslije u Čistilištu.
Više svećenika mi je, nakon što su čuli za tu tragediju, javilo da će određeni broj misa prikazivati za mojeg sina. Ako sam ikad Bogu bio zahvalan za svećenike i svećeništvo, sigurno sam to bio tada i još uvijek zaista jesam. Znam da mi nitko u ovoj situaciji ne bi mogao učiniti veću uslugu.
Ponekad zaista znamo cijeniti svećenike
Znamo da sve patnje ovog svijeta nisu ništa u usporedbi s patnjama duša u Čistilištu i zato je silno važno moliti za olakšanje njihovih patnji i njihovo uznesenje u nebo. Nitko od nas ne može do kraja shvatiti koliku radost dajemo pojedinim dušama – a pogotovo onima koje su bez nade da će se netko njihov sjetiti platiti misu ili pomoliti se za njih – kad iskuse da ipak netko pred Bogom srcem zagovara za njih. Često nismo svjesni koliko je svećenička služba uzvišena, jer kad svećenik ništa drugo ne bi radio osim što bi srcem molio i prikazivao misnu žrtvu za duše u Čistilištu, njegovo bi poslanje već samim time imalo nevjerojatno uzvišen smisao. A svi znamo da je to samo dio onoga što je Bog za njih pripremio.
Znam svećenika koji na početku mise s očitom ljubavlju kaže za koga će misna žrtva biti prikazana i tako prisutnim vjernicima posvijesti, podsjeti ih da će toj duši iskazati neizmjerno veliku ljubav ako će za nju srcem moliti!
Znam svećenika koji na početku mise s očitom ljubavlju kaže za koga će misna žrtva biti prikazana i tako prisutnim vjernicima posvijesti, podsjeti ih da će toj duši iskazati neizmjerno veliku ljubav ako će za nju srcem moliti! Konačno, zamislimo si da će jednoga dana svatko od nas biti taj za kojeg će se slaviti misa. Kako bi nam bilo drago kad bi nas prisutni vjernici srcem zastupali pred Bogom, jer, bez srca malo vrijedi. Kad je misa za župljane, taj svećenik potakne prisutne vjernike da se na početku mise osim živih župljana sjete i svojih dragih pokojnika, ali i nekih od onih za koje mislimo da za njih nitko drugi ne prikazuje. Svećenici se ne bi nikad trebali umoriti u tome da potiču ljude da mole za duše u Čistilištu i, još više, da za njih prikazuju misnu žrtvu. Znam da je ljubav prema dušama u Čistilištu poseban dar i da ga svi nemaju u istoj mjeri, ali znam i da ga mnogi itekako imaju. I znam da im taj dar, kao i svaki drugi dar od Boga, daje onu duboku nutarnju radost za koju je Isus u svojoj velikosvećeničkoj molitvi molio Oca da nam je podari.
Tragedija mi je oduzela sina, no Božje milosrđe svako zlo može okrenuti na još veće dobro. Od srca zahvaljujem svim svećenicima na prikazanim misama, svima vama na izgovorenim molitvama, na prikazanim i danim misama.
Tragedija mi je oduzela sina, no Božje milosrđe svako zlo može okrenuti na još veće dobro. Od srca zahvaljujem svim svećenicima na prikazanim misama, svima vama na izgovorenim molitvama, na prikazanim i danim misama.
Jedno je sigurno, što više molimo za duše u Čistilištu, to se više u svojem vlastitom srcu udaljujemo od svijeta i približavamo nebu; naše molitve i naši prioriteti se polako, ali sigurno mijenjaju, vječnost postaje važnija od budućnosti.
Još jednom, hvala svima na molitvama!
Glavni urednik, Josip Lončar
Ovo je uvodnik iz našega časopisa Book za listopad 2024., br. 178. Novi broj Booka možete pogledati ovdje.
Pretplati se na Book za pravu dozu dobrih riječi! 👼
Kontakti:
+385 95/388-6131 ili e-mailom na: [email protected]
Pojedinačni primjerak iznosi 3,00 € (22,60 kn), a godišnja pretplata 33,00 € (248,64 kn).
Europa: 55 € (414,40 kn); prekooceanske zemlje: 75 USD (523,54 kn).
Ne možeš si priuštiti pretplatu?! Ili bi ju htio pokloniti onome tko si ju ne može priuštiti?!
Javi nam se!
+385 95/388-6131 ili e-mailom na: [email protected]
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
mv; Book.hr
Foto: Unsplash, jeremy-yap
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
